Luka 20,24 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Pokažite mi denar; čiju ima sliku i natpis? A oni rekoše: Carevu."

1. Pokažite Izvornik: δείξατέ [deixate] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, imperativ, 2. lice množine; zapovijed za trenutačnu i konkretnu radnju. Značenje: Tražeći od njih da pokažu novčić, Isus ih navodi da sami iznesu dokaz kako u svakodnevnom životu već koriste carski novac i time priznaju njegovu vlast.

2. denar Izvornik: δηνάριον [dēnarion] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine srednjeg roda bez člana ('jedan denar'); posuđenica iz latinskog jezika u funkciji izravnog objekta. Značenje: Rimski srebrni novčić koji je vrijedio jednu dnevnicu radnika i kojim se plaćao carski porez, a zbog ugraviranog lika i božanskih titula cara bio je sporan pobožnim Židovima.

3. čiju ima Izvornik: τίνος ἔχει [tinos echei] Gramatika: Upitna zamjenica u genitivu jednine (označava vlasništvo ili podrijetlo) stavljena na prvo mjesto u rečenici radi naglaska, uz glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Značenje: Pitanje usmjerava pažnju na pitanje vlasništva: onaj čije je ime i lik utisnut na kovanici ujedno je i gospodar tog novca.

4. sliku i natpis Izvornik: εἰκόνα καὶ ἐπιγραφήν [eikona kai epigraphēn] Gramatika: Dvije imenice u akuzativu jednine ženskog roda bez člana, povezane sastavnim veznikom kao izravni objekti glagola 'ima'. Značenje: Riječ 'slika' (eikōn) u biblijskom misaonom svijetu priziva Postanak 1,26–27 gdje je čovjek stvoren na Božju sliku, čime se priprema temelj za razlikovanje onoga što nosi carev biljeg od samoga čovjeka koji nosi Božji biljeg.

5. A oni rekoše Izvornik: οἱ δὲ εἶπαν [hoi de eipan] Gramatika: Određeni član u nominativu množine muškog roda u službi pokazne zamjenice s veznikom promjene subjekta, te glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice množine. Značenje: Kratki izvještaj o odgovoru protivnika koji su, nemajući izbora pred očitim predmetom u svojim rukama, prisiljeni sami izreći pravorijek. Imena: - car [Καῖσαρ / Kaisar] (osoba) Znači: Kesar, onaj s gustom kosom ili izrezan Tvorba: Izvorno rimsko obiteljsko prezime (cognomen) Julija Cezara latinskog podrijetla (Caesar), koje je u antici tumačeno od lat. 'caesaries' (duga, gusta kosa) ili od 'caedere' (rezati), a kasnije je postalo vladarskom titulom rimskih careva (u ovo vrijeme Tiberija); u hrvatskom tekstu ovdje je prevedeno posvojnim pridjevom 'Careve'.

Ovaj stih predstavlja jedan od najbriljantnijih retoričkih i teoloških preokreta u Novom zavjetu. Isus se suočava s naizgled bezizlaznom političkom zamkom: ako podrži plaćanje poreza, ispada izdajnik vlastitog naroda, a ako zabrani, postaje pobunjenik protiv Rima. Tražeći od protivnika da mu pokažu rimski novčić, on ne samo da vizualno dokazuje njihovo aktivno sudjelovanje u rimskom ekonomskom sustavu, već ih i tjera da sami izgovore ime onoga čiji je novac.

Ipak, vrhunac Isusove poruke krije se u upotrebi riječi 'slika' (eikōn). Uspoređujući carevu sliku na beživotnom metalu s Božjom slikom koja je utisnuta u srž svakog ljudskog bića, Isus nadilazi dnevnu politiku. Njegova poruka je radikalna i sveobuhvatna: dajte državi i svjetovnoj vlasti ono što nosi njezin pečat i što joj ionako pripada u prolaznom svijetu, ali svoj život, svoj identitet i svoje srce – koji nose neizbrisivu sliku Stvoritelja – predajte isključivo Bogu.