Luka 20,25 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"On a reče njima: stoga vratite ono Cezara Cezaru i ono od Boga Bogu."

1. On a reče njima Izvornik: ὁ δὲ εἶπεν αὐτούς [ho de eipen autous] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda uz česticu prijelaza 'de' služi kao osobna zamjenica 'on', dok je glagol u aoristu aktivnom i označava dovršenu, odlučnu izjavu. Neobična uporaba akuzativa 'autous' umjesto uobičajenog dativa nakon glagola govorenja izravno usmjerava riječ prema sugovornicima. Značenje: Uvodna formula naglašava preokret u dijalogu: oni koji su postavili zamku sada postaju izravna meta Isusova suverenog odgovora koji razoružava njihovu lukavost.

2. stoga Izvornik: τοίνυν [toinun] Gramatika: Zaključni veznik sastavljen od čestica koje spajaju prethodnu tvrdnju sa sadašnjim trenutkom ('dakle sada', 'stoga'). Uvodi logičku posljedicu koja izravno proizlazi iz onoga što su sugovornici upravo sami priznali. Značenje: Isus ne nameće vanjski propis, nego iz njihova vlastitog priznanja da novčić nosi Cezarov lik izvodi neizbježan zaključak: tko koristi carev novac, već sudjeluje u njegovu poretku.

3. vratite Izvornik: ἀπόδοτε [apodote] Gramatika: Glagol u aoristu imperativa aktivnog, 2. lice množine, izražava zapovijed za konkretnu i cjelovitu radnju. Složeni glagol s prijedlogom 'apo' ne znači tek 'dati' (didōmi), nego 'vratiti natrag', 'izručiti ono što se duguje' pravom vlasniku. Značenje: Plaćanje poreza i predanje Bogu ovdje nisu predstavljeni kao dobrovoljni darovi, nego kao podmirenje duga i vraćanje onoga što već po svom podrijetlu i utisnutom liku pripada vlasniku.

4. ono Cezara Cezaru Izvornik: τὰ Καίσαρος Καίσαρι [ta Kaisaros Kaisari] Gramatika: Određeni član u akuzativu množine srednjeg roda ('ta') poimeničuje posvojni genitiv 'Kaisaros' i označava 'stvari koje pripadaju Cezaru'. Imenica 'Kaisari' u dativu označava primatelja kojemu se te stvari vraćaju. Značenje: Budući da novac nosi carev lik i natpis, on pripada sferi zemaljske vlasti i gospodarskog poretka; vratiti ga caru znači priznati ograničeno područje državne nadležnosti bez idolopoklonstva.

5. i ono od Boga Bogu Izvornik: καὶ τὰ τοῦ θεοῦ τῷ θεῷ [kai ta tou theou tō theō] Gramatika: Paralelna konstrukcija s članom srednjeg roda množine ('ta'), posvojnim genitivom ('tou theou') i dativom primatelja ('tō theō'). Za razliku od imenice 'Cezar', imenica 'Bog' na oba mjesta ima određeni član, čime se ističe jedinstvenost i apsolutnost živoga Boga. Značenje: Kao što novčić nosi carevu sliku pa pripada caru, tako čovjek prema Knjizi Postanka nosi sliku Božju; stoga Bogu pripada čitava ljudska osoba, njezina savjest, život i nepodijeljena vjernost. Imena:

- Cezar [Καῖσαρ / Kaisar] (osoba) Znači: Kosmata kosa / izrezan Tvorba: Grčki oblik latinskog obiteljskog nadimka (cognomen) Julija Cezara 'Caesar' (izvorno povezivanog s lat. 'caesaries' - bujna kosa, ili 'caedere' - rezati), koji je postao službeni naslov rimskih careva; u hrvatskom tekstu prevedeno je općom imenicom 'car' (koja i sama etimološki potječe od imena Caesar), a u povijesnom kontekstu ovog stiha odnosi se na cara Tiberija.

Ovaj stih predstavlja maestralan Isusov odgovor na zamku koju su mu postavili vjerski vođe. Korištenjem glagola 'apodidōmi' (uzvratiti, vratiti dug), Isus pomiče fokus s pukog plaćanja poreza na pitanje krajnje pripadnosti. On priznaje legitimnost svjetovne vlasti u njezinoj specifičnoj sferi (predstavljenoj novčićem s carevim likom), ali joj istovremeno postavlja čvrstu granicu.

S druge strane, paralelizmom ukazuje na neusporedivo važniju obvezu: potpuno predanje ljudskog bića Stvoritelju. Budući da svaki čovjek na sebi nosi Božji lik (Imago Dei), njegov život, duša i odanost neizostavno i isključivo pripadaju Bogu. Time Isus ne samo da izbjegava političku zamku, već iznosi temeljno načelo vjerničkog života: poslušnost i poštovanje građanskih dužnosti uz trajnu svijest o apsolutnom Božjem suverenitetu.