I vrebajući poslaše uhode koji se pretvarahu da su pravedni, da Ga uhvate za riječ te Ga predaju poglavarstvu i vlasti upraviteljevoj.
I upitaše Ga govoreći: "Učitelju, znamo da pravo govoriš i poučavaš te ne gledaš tko je tko, nego u istini put Božji poučavaš:
je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?"
A On, shvativši njihovu lukavost, reče im:
"Pokažite Mi denar. Čiju ima sliku i natpis?" A oni rekoše: "Carevu."
je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?"
Treba li nam ćesaru davati harač, ili ne?
ἔξεστιν ἡμᾶς Καίσαρι φόρον δοῦναι ἢ οὔ;
exestin hēmas Kaisari phoron dounai ē ou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Je li dopušteno nama caru porez dati ili ne?"
1. Je li dopušteno Izvornik: ἔξεστιν [exestin] Gramatika: Bezlični glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine; izražava opću, trajnu zakonsku ili moralnu dopuštenost. Značenje: U židovskom vjerskom kontekstu pitanje se ne odnosi na rimski zakon, nego na to je li takav čin u skladu s Božjim Zakonom (Torom).
2. nama Izvornik: ἡμᾶς [hēmas] Gramatika: Osobna zamjenica u akuzativu množine, 1. lice; služi kao subjekt uz infinitiv 'dati' u konstrukciji akuzativa s infinitivom. Značenje: Naglašava identitet govornika kao pripadnika izabranog Božjeg naroda, čime se pojačava napetost između vjernosti Bogu i podložnosti poganskom vladaru.
3. porez Izvornik: φόρον [phoron] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine muškog roda bez člana; izravni objekt glagola 'dati'. Značenje: Označava izravni danak i glavarinu koju su pokoreni narodi plaćali izravno u carsku blagajnu, što je među Židovima budilo snažan vjerski i politički otpor.
4. dati Izvornik: δοῦναι [dounai] Gramatika: Infinitiv aorista u aktivu; dopunjuje bezlični glagol 'je li dopušteno' i promatra čin plaćanja u njegovoj cjelovitosti. Značenje: Upotreba običnog glagola 'dati' (umjesto 'vratiti' kojeg će Isus upotrijebiti u odgovoru) prikazuje plaćanje poreza kao jednostrano odricanje i darivanje stranom gospodaru.
5. ili ne Izvornik: ἢ οὔ [ē ou] Gramatika: Rastavni veznik praćen naglašenim oblikom niječne čestice koja stoji na samom kraju rečenice. Značenje: Ovaj dodatak sužava pitanje na strogu dvojbu ('da' ili 'ne'), s ciljem da Isusa prisili na jednoznačan odgovor koji bi ga kompromitirao ili pred narodom ili pred rimskim vlastima. Imena: - car [Καῖσαρ / Kaisar] (osoba) Znači: Kesar, onaj s gustom kosom ili izrezan Tvorba: Izvorno rimsko obiteljsko prezime (cognomen) Julija Cezara latinskog podrijetla (Caesar), koje je u antici tumačeno od lat. 'caesaries' (duga, gusta kosa) ili od 'caedere' (rezati), a kasnije je postalo vladarskom titulom rimskih careva (u ovo vrijeme Tiberija).
Ovaj stih predstavlja jednu od najpoznatijih i najopasnijih verbalnih zamki u Novom zavjetu, koju su Isusu postavili farizeji i herodovci. Pitanje o plaćanju poreza Rimu bilo je izrazito zapaljivo u Judeji prvog stoljeća; ono nije bilo samo ekonomsko, već duboko političko i teološko pitanje o podložnosti Božjeg naroda poganskom vladaru.
Struktura pitanja i završetak ('...ili ne?') osmišljeni su kako bi prisilili Isusa na jednostavan odgovor koji bi ga u svakom slučaju kompromitirao. Da je rekao 'da', izazvao bi gnjev naroda i diskreditirao se kao Mesija. Da je rekao 'ne', dao bi izravan povod za optužbu pred rimskim vlastima zbog poticanja na pobunu. Pitanje savršeno ocrtava napetost između nebeskog i zemaljskog kraljevstva.