I tražahu pismoznanci i veliki svećenici da u taj čas dignu ruke na Njega, ali se pobojaše naroda; jer spoznaše da je protiv njih izrekao ovu prispodobu.
I vrebajući poslaše uhode koji se pretvarahu da su pravedni, da Ga uhvate za riječ te Ga predaju poglavarstvu i vlasti upraviteljevoj.
I upitaše Ga govoreći: "Učitelju, znamo da pravo govoriš i poučavaš te ne gledaš tko je tko, nego u istini put Božji poučavaš:
je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?"
A On, shvativši njihovu lukavost, reče im:
I upitaše Ga govoreći: "Učitelju, znamo da pravo govoriš i poučavaš te ne gledaš tko je tko, nego u istini put Božji poučavaš:
I upitaše ga govoreći: učitelju! znamo da pravo govoriš i učiš, i ne gledaš ko je ko, nego zaista učiš putu Božijemu:
καὶ ἐπηρώτησαν αὐτὸν λέγοντες· διδάσκαλε, οἴδαμεν ὅτι ὀρθῶς λέγεις καὶ διδάσκεις καὶ οὐ λαμβάνεις πρόσωπον ἀλλ᾽ ἐπ᾽ ἀληθείας τὴν ὁδὸν τοῦ θεοῦ διδάσκεις.
kai epērōtēsan auton legontes didaskale oidamen hoti orthōs legeis kai didaskeis kai ou lambaneis prosōpon all᾽ ep᾽ alētheias tēn hodon tou theou didaskeis
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I upitaše ga govoreći: Učitelju, znamo da pravo govoriš i učiš i ne primaš lice nego na istini put Boga učiš."
1. upitaše Izvornik: ἐπηρώτησαν [epērōtēsan] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice množine; označava jednokratnu i dovršenu radnju u prošlosti, a prefiks epi- pojačava usmjerenost pitanja na sugovornika. Značenje: Označava službeno ili ciljano postavljanje pitanja s namjerom da se od učitelja dobije obvezujući odgovor o zakonskom pitanju.
2. govoreći Izvornik: λέγοντες [legontes] Gramatika: Particip prezenta u aktivu, nominativ množine muškog roda; prati glavni glagol i uvodi izravni govor kao istovremenu radnju. Značenje: Standardni semitizam u biblijskom grčkom koji naglašava živi izričaj i svečanost uvođenja pitanja koje slijedi.
3. znamo Izvornik: οἴδαμεν [oidamen] Gramatika: Glagol u perfektu s prezentskim značenjem, aktiv, indikativ, 1. lice množine; izražava stanje trajnog znanja i uvjerenosti proizašlo iz prijašnjeg opažanja. Značenje: Govornici prividno priznaju Isusov neupitni autoritet kako bi ga laskanjem potaknuli na nekritičku otvorenost i uhvatili u riječi.
4. pravo Izvornik: ὀρθῶς [orthōs] Gramatika: Prilog izveden iz pridjeva koji znači 'uspravan' ili 'ravan'; ovdje pobliže određuje oba glagola govorenja i poučavanja. Značenje: Upućuje na poučavanje koje ne skreće s pravog puta, odnosno na moralnu i doktrinarnu ispravnost bez iskrivljavanja.
5. ne primaš lice Izvornik: οὐ λαμβάνεις πρόσωπον [ou lambaneis prosōpon] Gramatika: Glagol u prezentu (trajna radnja ili značajka), aktiv, 2. lice jednine, s imenicom u akuzativu jednine srednjeg roda kao izravnim objektom. Značenje: Doslovni prijevod hebrejskog idioma 'podignuti ili prihvatiti nečije lice', što označava pristranost i gledanje na nečiji društveni položaj; negacijom se ističe potpuna nepristranost kakva pripada samo Bogu.
6. na istini Izvornik: ἐπ᾽ ἀληθείας [ep᾽ alētheias] Gramatika: Prijedlog s genitivom jednine ženskog roda; izražava temelj i mjerilo na kojemu počiva radnja glagola. Značenje: Istina ovdje nije samo apstraktna točnost, nego vjernost stvarnosti Božje volje nasuprot ljudskom pretvaranju i političkom kalkuliranju.
7. put Boga Izvornik: τὴν ὁδὸν τοῦ θεοῦ [tēn hodon tou theou] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda s određenim članom kao izravni objekt, praćena imenicom u genitivu jednine muškog roda s članom koji označava izvor ili pripadnost. Značenje: Biblijska metafora za način života, ponašanja i djelovanja koji Bog zahtijeva od čovjeka i koji vodi u zajedništvo s Njim.
Ovaj stih (Luka 20:21) predstavlja vrhunac licemjernog laskanja religioznih vođa koji pokušavaju Isusa uhvatiti u političku i teološku zamku pitanjem o porezu caru. Oni koriste istinite tvrdnje o Njegovom nebeskom autoritetu, nepristranosti i hrabrosti nadajući se da će ga isprovocirati na izjavu koja bi ga kompromitirala pred rimskom vlašću ili pred židovskim narodom.
Međutim, ironija ovog teksta leži u tome što su Isusovi protivnici, vođeni zlim namjerama, izgovorili jednu od najtočnijih i najljepših definicija Njegove zemaljske službe. Isus doista jest savršeni Učitelj koji, ne obazirući se na ljudska mišljenja i statuse, autentično i u potpunoj istini naučava Božji put.