Početna ›

Luka 20,19 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

A On pogleda u njih i reče: "Što je dakle ovo napisano: 'Kamen koji odbaciše graditelji, taj postade glava kuta'?

Svaki koji padne na onaj kamen bit će smrskan; a na koga padne, rasijat će ga."

I tražahu pismoznanci i veliki svećenici da u taj čas dignu ruke na Njega, ali se pobojaše naroda; jer spoznaše da je protiv njih izrekao ovu prispodobu.

I vrebajući poslaše uhode koji se pretvarahu da su pravedni, da Ga uhvate za riječ te Ga predaju poglavarstvu i vlasti upraviteljevoj.

I upitaše Ga govoreći: "Učitelju, znamo da pravo govoriš i poučavaš te ne gledaš tko je tko, nego u istini put Božji poučavaš:

Biblija

I tražahu pismoznanci i veliki svećenici da u taj čas dignu ruke na Njega, ali se pobojaše naroda; jer spoznaše da je protiv njih izrekao ovu prispodobu.

Daničić-Karadžić

I gledahu glavari sveštenički i književnici u onaj čas da dignu ruke na nj; ali se pobojaše naroda, jer razumješe da njima ovu priču kaza.

Original

Καὶ ἐζήτησαν οἱ γραμματεῖς καὶ οἱ ἀρχιερεῖς ἐπιβαλεῖν ἐπ᾽ αὐτὸν τὰς χεῖρας ἐν αὐτῇ τῇ ὥρᾳ καὶ ἐφοβήθησαν τὸν λαόν· ἔγνωσαν γὰρ ὅτι πρὸς αὐτοὺς εἶπεν τὴν παραβολὴν ταύτην.¶

Izgovor

Kai ezētēsan hoi grammateis kai hoi archiereis epibalein ep᾽ auton tas cheiras en autēa tēa hōra kai ephobēthēsan ton laon egnōsan gar hoti pros autous eipen tēn parabolēn tautēn

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I zaiskaše pismoznanci i glavari svećenički baciti na njega ruke u onaj čas i pobojaše se puk; spoznaše jer da prema njima reče prispodobu ovu."

Analiza

1. zaiskaše Izvornik: ἐζήτησαν [ezētēsan] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine. Sažeto prikazuje njihov neposredni pokušaj i namjeru. Značenje: Pokazuje kako umjesto pokajanja pred Božjom riječju, vjerski vođe odmah reagiraju željom za nasilnim uklanjanjem proroka, upravo onako kako su činili vinogradari u prispodobi.

2. baciti na njega ruke Izvornik: ἐπιβαλεῖν ἐπ᾽ αὐτὸν τὰς χεῖρας [epibalein ep᾽ auton tas cheiras] Gramatika: Infinitiv aorista aktivnog koji dopunjuje glagol 'zaiskaše', uz prijedložni izraz i imenicu u akuzativu množine s određenim članom. Značenje: Ustaljeni biblijski idiom za nasilno hvatanje i uhićenje.

3. u onaj čas Izvornik: ἐν αὐτῇ τῇ ὥρᾳ [en autēa tēa hōra] Gramatika: Prijedložni izraz u dativu jednine ženskog roda. Zamjenica αὐτῇ ispred člana ima identifikacijsko značenje: 'u taj isti čas'. Značenje: Tipičan Lukin izraz kojim se ističe neposrednost i silina njihovog gnjeva – htjeli su ga uhititi istog trenutka, na licu mjesta.

4. i pobojaše se puk Izvornik: καὶ ἐφοβήθησαν τὸν λαόν [kai ephobēthēsan ton laon] Gramatika: Veznik καὶ ovdje ima suprotno (adverzativno) značenje ('ali'), a glagol je u aoristu pasivnom (s deponentnim značenjem), 3. lice množine, s izravnim objektom u akuzativu. Značenje: Imenica λαός u Lukinom evanđelju redovito označava običan izraelski narod koji s oduševljenjem sluša Isusa, za razliku od otuđenih vođa koji kalkuliraju iz straha za svoj položaj.

5. spoznaše jer Izvornik: ἔγνωσαν γὰρ [egnōsan gar] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom (3. lice množine) uz uzročnu česticu γάρ na drugom mjestu u rečenici. Aorist ovdje ima ingresivnu nijansu: 'shvatili su, postalo im je jasno'. Značenje: Objašnjava uzrok njihove želje za uhićenjem: duhovna sljepoća nije bila u nerazumijevanju poruke, nego u odbijanju da prihvate istinu koju su vrlo dobro razumjeli.

6. prema njima Izvornik: πρὸς αὐτοὺς [pros autous] Gramatika: Prijedlog πρός s akuzativom množine. Značenje: Uz glagole govorenja πρός često znači 'njima', no u ovom kontekstu nosi jaču nijansu usmjerenosti: 's obzirom na njih' ili 'protiv njih', jer su prepoznali sebe u liku zlih vinogradara i graditelja.

Zaključak

Ovaj stih iz Evanđelja (vjerojatno Luka 20:19) predstavlja kritični trenutak eskalacije sukoba između Isusa i religijskih vođa Izraela. Prepoznavši se u oštroj osudi izrečenoj u prispodobi o zlim vinogradarima, pismoznanci i svećenici reagiraju trenutnom željom za nasiljem, nesvjesno ispunjavajući upravo ono što prispodoba prorokuje - urotu usmjerenu na ubojstvo Sina.

Istodobno, njihova reakcija otkriva duboko licemjerje: unatoč golemom autoritetu, paralizirani su strahom od običnog naroda. Taj strah služi kao božanska kočnica koja privremeno odgađa uhićenje, jasno pokazujući da se Božji plan spasenja kroz muku i smrt odvija prema Njegovom suverenom rasporedu, a ne tek prema volji i diktatu ljudske zlobe.