I izbaciše ga van iz vinograda te ga ubiše. Što će im dakle učiniti gospodar vinograda?
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I izbaciše ga van iz vinograda te ga ubiše. Što će im dakle učiniti gospodar vinograda?
Doći će i pogubit će te vinogradare, a vinograd će dati drugima." A kad oni to čuše, rekoše: "Ne dogodilo se!"
A On pogleda u njih i reče: "Što je dakle ovo napisano: 'Kamen koji odbaciše graditelji, taj postade glava kuta'?
Svaki koji padne na onaj kamen bit će smrskan; a na koga padne, rasijat će ga."
I tražahu pismoznanci i veliki svećenici da u taj čas dignu ruke na Njega, ali se pobojaše naroda; jer spoznaše da je protiv njih izrekao ovu prispodobu.
A On pogleda u njih i reče: "Što je dakle ovo napisano: 'Kamen koji odbaciše graditelji, taj postade glava kuta'?
A on pogledavši na njih reče: šta znači dakle ono u pismu: kamen koji odbaciše zidari onaj posta glava od ugla?
ὁ δὲ ἐμβλέψας αὐτοῖς εἶπεν· τί οὖν ἐστιν τὸ γεγραμμένον τοῦτο· λίθον ὃν ἀπεδοκίμασαν οἱ οἰκοδομοῦντες, οὗτος ἐγενήθη εἰς κεφαλὴν γωνίας;
ho de emblepsas autois eipen ti oun estin to gegrammenon touto lithon hon apedokimasan hoi oikodomountes houtos egenēthē eis kephalēn gōnias
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"On pak pogledavši u njih reče: Što dakle jest to napisano ovo: Kamen koji odbaciše oni gradeći, ovaj postade u glavu kuta?"
1. On pak Izvornik: ὁ δὲ [ho de] Gramatika: Određeni član muškog roda u nominativu jednine koji u kombinaciji s česticom δὲ djeluje kao osobna zamjenica pri promjeni subjekta u dijalogu. Značenje: Označava prelazak fokusa s užasnutih slušatelja (koji su u prethodnom stihu rekli 'Nipošto!') natrag na Isusa koji preuzima riječ.
2. pogledavši u Izvornik: ἐμβλέψας [emblepsas] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Označava radnju koja neposredno prethodi govoru ili ga uvodi. Značenje: Složeni glagol (ἐν + βλέπω) ne označava običan pogled, nego prodorno, izravno gledanje u oči sugovornika kojim Isus ispituje njihovu savjest prije postavljanja odlučujućeg pitanja.
3. to napisano ovo Izvornik: τὸ γεγραμμένον τοῦτο [to gegrammenon touto] Gramatika: Poimeničeni particip perfekta pasivnog u nominativu jednine srednjeg roda s pokaznom zamjenicom. Perfekt ističe trajno stanje: ono što je u prošlosti napisano i danas stoji s punom važnošću. Značenje: Standardni novozavjetni izraz za Sveto pismo kao nepromjenjivi Božji autoritet pred kojim slušatelji ne mogu pobjeći.
4. Kamen Izvornik: λίθον [lithon] Gramatika: Imenica muškog roda u akuzativu jednine bez člana. Iako je po smislu subjekt glavne rečenice, stoji u akuzativu jer je privučena padežom odnosne zamjenice koja slijedi (inverzna atrakcija). Značenje: Stavljanjem riječi na sam početak citata (Ps 118,22) snažno se naglašava mesijanska slika samoga Isusa.
5. odbaciše Izvornik: ἀπεδοκίμασαν [apedokimasan] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine. Označava konačnu, dovršenu odluku u prošlosti. Značenje: Složeni glagol (ἀπό + δοκιμάζω) je tehnički izraz koji znači odbaciti nešto nakon prethodnog ispitivanja i procjene; vjerski vođe nisu odbacili Isusa iz neznanja, nego su ga procijenili i proglasili nepodobnim.
6. oni gradeći Izvornik: οἱ οἰκοδομοῦντες [hoi oikodomountes] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktivnog u nominativu množine muškog roda: 'graditelji'. Značenje: Metafora za duhovne vođe Izraela kojima je bila povjerena izgradnja Božjeg naroda, što izravno nastavlja sliku vinogradara iz prethodne prispodobe.
7. postade u glavu kuta Izvornik: ἐγενήθη εἰς κεφαλὴν γωνίας [egenēthē eis kephalēn gōnias] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom (3. lice jednine) praćen prijedlogom εἰς s akuzativom, što je semitizam preuzet iz Septuaginte za izražavanje preobrazbe ('postati nešto'). Imenica γωνίας je u genitivu jednine. Značenje: Pasivni oblik je teološki pasiv (passivum divinum) – Bog je taj koji odbačeni kamen uzdiže na najvažnije mjesto u građevini (ugaoni ili završni zaglavni kamen), čime ljudsko odbacivanje biva preokrenuto u Božju proslavu.
Ovaj stih (Luka 20:17), koji izravno citira Psalam 118:22, predstavlja snažnu Isusovu izjavu o vlastitom identitetu, sudbini i neizbježnom trijumfu. Koristeći prepoznatljivu metaforu graditelja i kamena, Isus proriče svoje raspeće i odbacivanje od strane vjerskih elita, ali i svoje uskrsnuće i uzvišenje od strane Boga.
Središnja teološka poruka je da ljudski sudovi ne mogu osujetiti niti zaustaviti Božji plan spasenja. Ono što su ljudski autoriteti proglasili bezvrijednim i neprikladnim, Bog je učinio samim temeljem spasenja za čovječanstvo. Krist kao 'glava kuta' zauzima centralno mjesto u Božjem kraljevstvu, služeći istovremeno kao kamen spoticanja za nevjerne i kao najčvršći oslonac za vjerujuće.