I ponovno posla drugoga slugu; a oni i onoga išibaše, obeščastiše i otposlaše praznih ruku.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I ponovno posla drugoga slugu; a oni i onoga išibaše, obeščastiše i otposlaše praznih ruku.
I ponovno posla trećega; a oni i ovoga raniše i izbaciše.
A gospodar vinograda reče: 'Što da učinim? Poslat ću sina svojega ljubljenoga; možda će se njega postidjeti.'
A kad ga vinogradari vidješe, raspravljahu među sobom govoreći: 'Ovo je baštinik; ubijmo ga da nasljedstvo postane naše!'
I izbaciše ga van iz vinograda te ga ubiše. Što će im dakle učiniti gospodar vinograda?
A gospodar vinograda reče: 'Što da učinim? Poslat ću sina svojega ljubljenoga; možda će se njega postidjeti.'
Onda reče gospodar od vinograda: šta ću činiti? Da pošljem sina svojega ljubaznoga: eda se kako zastide kad vide njega.
Εἶπεν δὲ ὁ κύριος τοῦ ἀμπελῶνος· τί ποιήσω; πέμψω τὸν υἱόν μου τὸν ἀγαπητόν· ἴσως τοῦτον ἰδόντες ἐντραπήσονται.
Eipen de ho kurios tou ampelōnos ti poiēsō pempsō ton huion mou ton agapēton isōs touton idontes entrapēsontai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče a onaj gospodar onoga vinograda: Što da učinim? Poslat ću onoga sina moga onoga ljubljenoga; možda ovoga postidjet će se."
1. Reče a onaj gospodar onoga vinograda Izvornik: Εἶπεν δὲ ὁ κύριος τοῦ ἀμπελῶνος [Eipen de ho kurios tou ampelōnos] Gramatika: Glagol je u aoristu aktivnom indikativa, 3. lice jednine, što označava jednokratnu i dovršenu radnju, dok čestica 'de' uvodi novu fazu u pripovijedanju nakon prethodnih neuspjelih slanja slugu. Imenica 'gospodar' je u nominativu s određenim članom, a 'vinograda' u genitivu pripadnosti. Značenje: U prispodobi gospodar vinograda predstavlja samoga Boga, dok je vinograd starozavjetna slika Izraela kao Božjega naroda. Njegov govor otkriva Božju strpljivost koja unatoč stalnom odbijanju traži krajnji način da dopre do ljudi.
2. Što da učinim? Izvornik: τί ποιήσω [ti poiēsō] Gramatika: Upitna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda uz glagol u aoristu aktivnom konjunktiva, 1. lice jednine. Riječ je o deliberativnom (promišljajnom) konjunktivu kojim govornik preispituje koju odluku donijeti u naizgled bezizlaznoj situaciji. Značenje: Ovaj unutarnji monolog ne izražava Božju nemoć, nego naglašava težinu situacije i dubinu Božje brige. Time se priprema vrhunac prispodobe u kojem gospodar donosi odluku koja nadilazi svaku uobičajenu ljudsku logiku.
3. Poslat ću Izvornik: πέμψω [pempsō] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom indikativa, 1. lice jednine. Izražava čvrstu i konačnu odluku koja slijedi neposredno nakon promišljanja. Značenje: Glagol slanja u kontekstu ove prispodobe označava božansko poslanje. Nakon niza poslanih slugu (proroka), ovo posljednje slanje predstavlja konačni i neopozivi Božji zahvat u povijesti spasenja.
4. onoga sina moga onoga ljubljenoga Izvornik: τὸν υἱόν μου τὸν ἀγαπητόν [ton huion mou ton agapēton] Gramatika: Imenica i pridjev u akuzativu jednine muškog roda, pri čemu oboje imaju određeni član (dvostruki član u atributnom položaju), što snažno ističe pridjev 'ljubljeni'. Osobna zamjenica u genitivu označava blisku pripadnost. Značenje: Izraz 'sin ljubljeni' izravno odjekuje Božjim glasom s Isusova krštenja i preobraženja te podsjeća na Abrahama i Izaka kao jedinca. Time Isus jasno objavljuje svoj jedinstveni sinovski odnos s Ocem, bitno drukčiji od položaja svih dotadašnjih proroka.
5. možda ovoga postidjet će se Izvornik: ἴσως τοῦτον ἐντραπήσονται [isōs touton entrapēsontai] Gramatika: Prilog vjerojatnosti uz pokaznu zamjenicu u akuzativu i glagol u futuru pasivnom (s medijalnim značenjem) indikativa, 3. lice množine. Doslovno glagol znači 'okrenuti se u sebe', odakle u pasivno-medijalnom obliku dobiva prijelazno značenje 'postidjeti se pred nekim' ili 'iskazati poštovanje'. Značenje: Gospodarovo očekivanje pokazuje da Bog čovjeku pristupa s povjerenjem i ostavlja mu punu slobodu izbora. Istodobno, riječ 'možda' naglašava tragičnu neizvjesnost ljudskog odgovora na najveći dar Božje ljubavi.
Ovaj stih (Luka 20,13), smješten u Isusovu prispodobu o zlim vinogradarima, predstavlja dramatični vrhunac Božjeg plana spasenja. Kroz intimni monolog gospodara vinograda, Isus otkriva neshvatljivu dubinu Božje milosti i Njegove strpljivosti. Nakon što su svi dosadašnji glasnici (starozavjetni proroci) bili odbačeni, poniženi ili ubijeni, Bog Otac ne odgovara trenutačnim uništenjem. Umjesto toga, On povlači konačni, zapanjujući potez ranjive ljubavi: šalje svoga jedinorođenog, ljubljenog Sina, izlažući Njegov život najvećoj opasnosti.
Upotreba priloga 'možda' u kombinaciji s očekivanjem poštovanja ne umanjuje božansko sveznanje, već služi kao izrazito snažno retoričko sredstvo. Ono ocrtava sasvim razumnu pretpostavku da bi prisutnost najvišeg autoriteta trebala izazvati strahopoštovanje i poslušnost, čime se nadolazeće raspeće prikazuje u svojoj punoj i zastrašujućoj neopravdanosti. Stih tako istovremeno i dirljivo svjedoči o beskrajnoj Božjoj ljubavi koja ide do samoga kraja, ali i o tragičnoj realnosti ljudske slobode da odbaci samoga Spasitelja i tako zapečati vlastitu osudu.