I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da mu dadnu od ploda vinogradskoga; a vinogradari ga išibaše i otposlaše praznih ruku.
I ponovno posla drugoga slugu; a oni i onoga išibaše, obeščastiše i otposlaše praznih ruku.
I ponovno posla trećega; a oni i ovoga raniše i izbaciše.
A gospodar vinograda reče: 'Što da učinim? Poslat ću sina svojega ljubljenoga; možda će se njega postidjeti.'
A kad ga vinogradari vidješe, raspravljahu među sobom govoreći: 'Ovo je baštinik; ubijmo ga da nasljedstvo postane naše!'
I ponovno posla trećega; a oni i ovoga raniše i izbaciše.
I posla opet trećega; a oni i onoga raniše, i istjeraše.
καὶ προσέθετο τρίτον πέμψαι· οἱ δὲ καὶ τοῦτον τραυματίσαντες ἐξέβαλον.¶
kai prosetheto triton pempsai hoi de kai touton traumatisantes exebalon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I pridometnu trećega poslati; [ti] a i ovoga ranivši izbaciše."
1. pridometnu trećega poslati Izvornik: προσέθετο τρίτον πέμψαι [prosetheto triton pempsai] Gramatika: Ponovljeni semitski idiom (glagol u aoristu medija s infinitivom aorista aktiva) uz redni broj u akuzativu jednine muškog roda, pri čemu se imenica 'rob' podrazumijeva iz prethodnog stiha. Značenje: Trostruko slanje u biblijskoj simbolici označava puninu i krajnju mjeru Božje strpljivosti. Nakon trećeg odbijanja iscrpljena su sva uobičajena sredstva opomene.
2. ranivši Izvornik: τραυματίσαντες [traumatisantes] Gramatika: Particip aorista aktiva u nominativu množine muškog roda. Označava nanošenje teških, krvavih ozljeda koje prethodi izbacivanju. Značenje: Nasilje doseže vrhunac među slugama: od udaraca (prvi) i sramoćenja (drugi) prelazi se na teško ranjavanje (treći), što odražava povijesnu sudbinu proroka, zaključno s Ivanom Krstiteljem.
3. izbaciše Izvornik: ἐξέβαλον [exebalon] Gramatika: Glagol u drugom aoristu aktiva, 3. lice množine. Za razliku od prethodnih stihova gdje stoji glagol 'otposlati', ovdje se koristi puno grublji glagol koji znači 'silom izbaciti van'. Značenje: Vinogradari se više uopće ne pretvaraju da pregovaraju niti formalno otpravljaju poslanika praznih ruku, nego ga brutalno izbacuju s posjeda, čime praktički prisvajaju vinograd i pripremaju teren za konačni zločin nad sinom izvan vinograda (usp. r. 15).
Ovaj stih (Luka 20,12) iz Prispodobe o zlim vinogradarima snažno oslikava dramatičan kontrast između neizmjerne Božje strpljivosti i rastuće ljudske pobune. Gospodar vinograda (Bog) ustrajno šalje svoje sluge (starozavjetne proroke) tražeći plodove pravednosti, unatoč tome što su prethodni glasnici bili zlostavljani i odbačeni. Korištenje grčkog hebraizma za ponavljanje radnje ('doda poslati') posebno naglašava Božju neumornu milost koja prethodi Njegovom sudu.
S druge strane, reakcija vinogradara pokazuje jasnu i tragičnu eskalaciju zla. Od ranijeg premlaćivanja, sada prelaze na krvavo ranjavanje ('traumatiziranje') i nasilno izbacivanje. Ovo progresivno otvrdnuće srca pripremilo je teren za konačni i najteži čin pobune: ubojstvo samog vlasnikova sina (Isusa Krista). Kroz ovaj redak Isus izravno prokazuje vjerske vođe svog vremena, pokazujući im ogledalo njihove vlastite duhovne povijesti i nadolazeće osude.