Početna ›

Luka 20,45 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

dok ne položim neprijatelje Tvoje za podnožje nogama Tvojim."'

David Ga dakle naziva Gospodinom; pa kako je onda njegov sin?"

A dok je sav narod slušao, reče Svojim učenicima:

"Čuvajte se pismoznanaca, koji žele hoditi u dugim haljinama i ljube pozdrave na trgovima i prva sjedala u sinagogama i prva mjesta na večerama,

koji proždiru kuće udovica i pod izlikom dugo mole; oni će primiti težu osudu."

Biblija

A dok je sav narod slušao, reče Svojim učenicima:

Daničić-Karadžić

A kad sav narod slušaše, reče učenicima svojijem:

Original

Ἀκούοντος δὲ παντὸς τοῦ λαοῦ εἶπεν τοῖς μαθηταῖς αὐτοῦ·

Izgovor

Akouontos de pantos tou laou eipen tois mathētais autou

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Slušajući pak svekolikog onog puka reče onim učenicima svojim:"

Analiza

1. Slušajući pak svekolikog onog puka Izvornik: Ἀκούοντος δὲ παντὸς τοῦ λαοῦ [Akouontos de pantos tou laou] Gramatika: Genitiv apsolutni s glagolskim pridjevom prezenta u aktivu ('akouontos') i imenicom u genitivu jednine ('laou'). Prezent označava trajnu radnju koja se odvija istodobno s glavnim glagolom ('dok je sav puk pozorno slušao'), a čestica 'de' uvodi prijelaz na novu cjelinu unutar istoga prizora. Značenje: Imenica 'laos' u Lukinu evanđelju redovito označava izraelski puk za razliku od njegovih vjerskih poglavara. Iako se Isus izravno obraća učenicima, čini to javno pred cijelim okupljenim mnoštvom u Hramu, čime upozorenje na licemjerje pismoznanaca postaje javna proročka prosudba.

2. reče Izvornik: εἶπεν [eipen] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Aorist ovdje izriče cjelovitu, zaokruženu radnju kojom započinje svečani zaključni govor u Hramu. Značenje: Nakon što je u prethodnim raspravama ušutkao sve svoje protivnike (glavare svećeničke, pismoznance i saduceje), Isus preuzima potpunu inicijativu i izriče završnu pouku.

3. onim učenicima svojim Izvornik: τοῖς μαθηταῖς αὐτοῦ [tois mathētais autou] Gramatika: Imenica u dativu množine muškoga roda s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu jednine. Dativ označava izravne primatelje poruke. Značenje: Pojam 'mathētēs' (od glagola 'manthanō' – učiti) označava onoga koji ne samo da prima znanje, nego nasljeduje životni put svoga učitelja. Upozorenje je upravljeno upravo njima kako u budućoj zajednici ne bi ponovili obrasce časti i moći kakve njeguju pismoznanci.

Zaključak

Ovaj stih (Luka 20,45) majstorski postavlja scenu koja prethodi Isusovom oštrom upozorenju protiv pismoznanaca. Korištenjem genitiva apsolutnog Luka stvara kontrastnu dinamiku: s jedne strane nalazi se velik broj običnog naroda koji pozorno upija svaku Isusovu riječ, dok s druge strane Isus izabire specifičnu, užu skupinu – svoje učenike – kao izravne primatelje svoje pouke. Narod je prisutan kao svjedok, no učenicima je potrebna posebna formacija.

Teološki gledano, stih naglašava važnost izravne i javne pouke, ali i specifičnog odnosa Učitelja i učenika. Upozorenje koje slijedi odnosi se na opasnosti vjerskog licemjerja, a Isus želi da njegovi sljedbenici, iako djeluju pred očima javnosti, usvoje dublje razlučivanje. Stih služi kao dramatični most između javne obrane Isusovog autoriteta i njegovih uputa za unutarnju duhovnu praksu njegovih sljedbenika.