Početna ›

Luka 20,38 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

jer više ni umrijeti ne mogu, budući da su jednaki anđelima i sinovi su Božji, jer su sinovi uskrsnuća.

A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kod grma kad naziva Gospodina Bogom Abrahamovim i Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.

A Bog nije Bog mrtvih, nego živih; jer Njemu svi žive."

A neki od pismoznanaca odgovoriše i rekoše: "Učitelju, dobro si rekao."

Jer se više ne usuđivahu ništa Ga zapitkivati.

Biblija

A Bog nije Bog mrtvih, nego živih; jer Njemu svi žive."

Daničić-Karadžić

A Bog nije Bog mrtvijeh nego živijeh; jer su njemu svi živi.

Original

θεὸς δὲ οὐκ ἔστιν νεκρῶν ἀλλὰ ζώντων· πάντες γὰρ αὐτῷ ζῶσιν.¶

Izgovor

theos de ouk estin nekrōn alla zōntōn pantes gar autō zōsin

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Bog pak ne jest mrtvih nego živućih; svi jer Njemu žive."

Analiza

1. Bog pak ne jest mrtvih Izvornik: θεὸς δὲ οὐκ ἔστιν νεκρῶν [theos de ouk estin nekrōn] Gramatika: Imenica 'Bog' stoji na samom početku rečenice u nominativu jednine bez određenog člana, čime se naglašava Njegova bit i karakter ('kakav je Bog'), dok je pridjev 'mrtvih' u genitivu množine bez člana kao posvojni ili odnosni genitiv. Značenje: Biti nečiji Bog podrazumijeva živ i djelatan odnos; kada bi patrijarsi bili trajno u stanju nepostojanja, Božja bi titula bila prazna i besmislena.

2. nego živućih Izvornik: ἀλλὰ ζώντων [alla zōntōn] Gramatika: Snažni suprotni veznik ('nego', 'već') uvodi particip prezenta aktivnog u genitivu množine muškog roda bez člana. Odsutnost člana kod 'mrtvih' i 'živućih' stavlja naglasak na samo svojstvo (mrtvi kao takvi nasuprot živima kao takvima). Značenje: Svi oni koje Bog naziva svojima po samoj naravi Božjeg saveza imaju udio u životu, jer Bog života ne može biti u savezu s ništavilom.

3. svi jer Njemu Izvornik: πάντες γὰρ αὐτῷ [pantes gar autō] Gramatika: Pridjev u nominativu množine ('svi') praćen je uzročnim veznikom ('jer') i osobnom zamjenicom u dativu jednine. Dativ ovdje ima značenje odnosa (dativ relacije: 'u odnosu na Njega', 'u Njegovim očima') i svrhe ('za Njega'). Značenje: Ova lukinska dopuna objašnjava temelj uskrsnuća: iako su ljudi u očima ovoga svijeta preminuli, u Božjoj stvarnosti i zajedništvu s Njim oni su živi.

4. žive Izvornik: ζῶσιν [zōsin] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Prezent označava neprekinuto, trajno stanje. Značenje: Život vjernih utemeljen je u samome Bogu, što jamči ne samo opstanak njihove osobnosti nakon smrti nego i konačno tjelesno uskrsnuće.

Zaključak

Ovaj stih (Luka 20:38) predstavlja Isusov ključni teološki argument protiv saduceja koji su nijekali uskrsnuće. Pozivajući se na Boga koji se objavio patrijarsima (Abrahamu, Izaku i Jakovu), Isus dokazuje da Njegov savez nije ograničen vremenom niti prekinut biološkom smrću. Ako se Bog predstavlja kao njihov Bog, a On je Bog živih, onda to nužno implicira da patrijarsi u nekom obliku i dalje egzistiraju.

Središnja poruka odlomka jest nepobjedivost života onih koji su u zajedništvu s Bogom. Izjava 'svi jer Njemu žive' mijenja cijelu paradigmu razumijevanja postojanja: fizička smrt nije konačni kraj, već oni koji su Njegovi nastavljaju živjeti u Njegovoj stvarnosti, osigurani Njegovom snagom i vjernošću za vječnost.