A Bog nije Bog mrtvih, nego živih; jer Njemu svi žive."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A Bog nije Bog mrtvih, nego živih; jer Njemu svi žive."
A neki od pismoznanaca odgovoriše i rekoše: "Učitelju, dobro si rekao."
Jer se više ne usuđivahu ništa Ga zapitkivati.
A On im reče: "Kako govore da je Krist sin Davidov?
Ta sam David govori u Knjizi psalama: 'Reče Gospodin Gospodinu mojemu: "Sjedi Meni zdesna
Jer se više ne usuđivahu ništa Ga zapitkivati.
I već ne smijahu ništa da ga zapitaju. A on im reče:
οὐκέτι γὰρ ἐτόλμων ἐπερωτᾶν αὐτὸν οὐδέν.¶
ouketi gar etolmōn eperōtan auton ouden
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Više ne jer usuđivahu se zapitkivati Njega ništa."
1. Više ne jer Izvornik: οὐκέτι γὰρ [ouketi gar] Gramatika: Složeni niječni prilog vremena ('više ne') stoji na istaknutom prvom mjestu u rečenici, praćen uzročnim veznikom ('jer'). Značenje: Naglašava konačnu prekretnicu u hramskim raspravama: svi pokušaji vjerskih glavara da Isusa uhvate u riječi doživjeli su potpuni slom.
2. usuđivahu se Izvornik: ἐτόλμων [etolmōn] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Imperfekt uz negaciju označava trajno stanje suzdržavanja i gubitka hrabrosti koje je uslijedilo. Značenje: Isusova božanska mudrost i autoritet izazvali su u Njegovim protivnicima strahopoštovanje i nemoć, oduzevši im svaku smjelost za daljnje napade.
3. zapitkivati Njega ništa Izvornik: ἐπερωτᾶν αὐτὸν οὐδέν [eperōtan auton ouden] Gramatika: Prezent infinitiva aktivnog (koji označava ponavljano ili nastavljeno ispitivanje), osobna zamjenica u akuzativu jednine i niječna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda. U grčkom jeziku dvostruka negacija ('ne više... ništa') ne poništava se, nego snažno pojačava nijekanje. Značenje: Završava faza u kojoj ljudi ispituju i kušaju Isusa; u sljedećem stihu uloge se mijenjaju te Isus preuzima inicijativu i postavlja ključno pitanje o Mesiji.
Ovaj stih (iz Lk 20,40 odnosno Mk 12,34) predstavlja vrhunac i završetak Isusovih javnih rasprava s raznim frakcijama vjerskih vođa u hramu. Nakon što je majstorski i s božanskom mudrošću odgovorio na sva njihova složena 'trik pitanja', pokazao je nadmoć kojoj se ljudska lukavost nije mogla suprotstaviti. Njegov autoritet toliko je zapanjio i posramio protivnike da su izgubili svaku hrabrost za daljnje provokacije. Teološki, ovaj stih naglašava konačnu uspostavu Isusovog neosporivog autoriteta kao Učitelja i Mesije pred kojim svaka ljudska sumnja i opozicija na kraju mora zašutjeti.