Luka 20,41 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Reče pak prema njima: kako govore za Krista da jest Davidov sin?"

1. Reče pak Izvornik: Εἶπεν δὲ [Eipen de] Gramatika: Glagol je u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, što označava jednokratan i cjelovit uvod u govor. Veznik 'de' (pak, a, tada) označava prelazak na novi korak u raspravi. Značenje: Nakon što su njegovi protivnici utihnuli i više se nisu usuđivali ništa ga pitati, Isus preuzima inicijativu i sam postavlja temeljno kristološko pitanje.

2. prema njima Izvornik: πρὸς αὐτούς [pros autous] Gramatika: Prijedlog 'pros' s akuzativom množine osobne zamjenice izražava usmjerenost govora izravno prema sugovornicima. Značenje: Luka često koristi ovaj izraz kako bi naglasio izravno obraćanje i sučeljavanje u dijalogu s prisutnim pismoznancima i narodom u Hramu.

3. kako govore Izvornik: πῶς λέγουσιν [pōs legousin] Gramatika: Upitna čestica 'pōs' (kako, u kojem smislu) stoji uz glagol u prezentu aktivnom, 3. lice množine, koji ovdje označava trajno i općeprihvaćeno mišljenje ili poučavanje. Značenje: Neodređeni subjekt 'govore' odnosi se na pismoznance i uobičajeno židovsko teološko tumačenje o Mesiji koje Isus sada preispituje.

4. za Krista da jest Izvornik: τὸν χριστὸν εἶναι [ton christon einai] Gramatika: Konstrukcija akuzativa s infinitivom (akuzativ jednine s određenim članom i prezent infinitiva glagola 'biti') koristi se za izricanje neizravnog govora i tvrdnje. Značenje: Određeni član uz riječ 'Krist' pokazuje da se ovdje radi o naslovu ('Pomazanik', 'Mesija'), čiji pravi identitet nadilazi puko zemaljsko i političko shvaćanje.

5. Davidov sin Izvornik: Δαυὶδ υἱόν [Dauid huion] Gramatika: Vlastito ime David je nesklonjivo, ali ovdje stoji u funkciji posvojnog genitiva ispred imenice u akuzativu jednine bez člana, čime se naglašava svojstvo i podrijetlo. Značenje: Naslov 'sin Davidov' bio je najčešći židovski naziv za očekivanog Mesiju, ali Isus propituje je li biološko-dinastijsko potomstvo dostatno za opis njegova dostojanstva. Imena: - Krist [Χριστός (heb. מָשִׁיחַ Mašiah) / Christos] (osoba) Znači: Pomazanik Tvorba: Potječe od grčkog glagola 'chriō' (pomazati uljem) i izravan je prijevod hebrejskog naslova 'Mašiah' (Mesija), kojim su u Izraelu označavani pomazani kraljevi, svećenici i proroci.

- David [Δαυίδ (heb. דָּוִד Dawid) / Dauid] (osoba) Znači: Ljubljeni, mili Tvorba: Potječe od hebrejskog korijena 'dwd' koji znači 'ljubiti' ili imenice 'dod' (ljubljeni, dragi). Drugi izraelski kralj kojemu je Bog obećao vječno prijestolje.

Ovaj stih (paralelan u sinoptičkim evanđeljima, ovdje specifično prema Luki 20,41) predstavlja ključni trenutak Isusovog podučavanja u Hramu. Postavljanjem ovog naizgled jednostavnog pitanja, Isus izaziva pismoznance i farizeje da preispitaju svoja ograničena, prvenstveno politička i nacionalna očekivanja o Mesiji kao pukom zemaljskom kralju iz Davidove linije.

Njegova namjera nije zanijekati vlastito davidovsko podrijetlo, već dramatično proširiti granice mesijanskog identiteta. Ukazujući na teološki paradoks koji će iznijeti u nastavku (kako to da David u Psalmu 110 svog potomka naziva 'Gospodinom'), Isus suptilno, ali snažno otkriva svoju preegzistentnu i božansku prirodu, savršeno spajajući u sebi starozavjetna proročanstva i transcendentni autoritet Sina Božjega.