Luka 20,37 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Da pak ustaju ti mrtvi, i Mojsije naznači kod tog grma kako kaže Gospodina tog Boga Abrahama i Boga Izaka i Boga Jakova."

1. Da pak ustaju ti mrtvi Izvornik: ὅτι δὲ ἐγείρονται οἱ νεκροί [hoti de egeirontai hoi nekroi] Gramatika: Glagol je u prezentu, pasivu, indikativu, 3. lice množine, s pridjevom u nominativu množine uz određeni član koji tvori poimeničeni izraz ('mrtvi'). Prezent ovdje izražava opće načelo i sigurnost budućeg događaja, a pasiv je teološki (božanski pasiv) jer ih sam Bog podiže. Značenje: Uskrsnuće se ne prikazuje kao ljudska prirodna sposobnost, nego kao Božji suvereni čin buđenja iz smrtnog sna koji je u Božjem planu toliko siguran da se o njemu govori u sadašnjem vremenu.

2. i Mojsije naznači Izvornik: καὶ Μωϋσῆς ἐμήνυσεν [kai Mōusēs emēnusen] Gramatika: Prilog/veznik u pojačajnom značenju ('čak i', 'i sam') stoji ispred imenice u nominativu, a glagol je u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, što označava dovršen čin objave u prošlosti. Značenje: Budući da su saduceji priznavali samo Mojsijevo Petoknjižje kao mjerodavno Pismo, Isus izravno pobija njihovu zabludu pokazujući da je upravo Mojsije neizravno, ali jasno otkrio istinu o uskrsnuću.

3. kod tog grma Izvornik: ἐπὶ τῆς βάτου [epi tēs batou] Gramatika: Prijedlog s genitivom jednine ženskog roda i određenim članom. U antičkoj židovskoj i kršćanskoj praksi ovaj izraz označava i prostornu lokaciju događaja i određeni odlomak u svitku Pisma (danas Izlazak 3). Značenje: Upućuje na ključni starozavjetni događaj Božje samoobjave u gorućem grmu, čime Isus povezuje pitanje uskrsnuća sa samom naravi Boga i Njegova imena.

4. kako kaže Gospodina tog Boga Izvornik: ὡς λέγει κύριον τὸν θεὸν [hōs legei kurion ton theon] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, 3. lice jednine, s dvostrukim akuzativom (objekt i predikatni akuzativ: 'naziva Gospodina Bogom'). Prezent naglašava trajnu prisutnost i aktualnost zapisane Božje riječi. Značenje: Pismo nije mrtvo slovo prošlosti nego živi glas koji trajno svjedoči o tome tko je Gospodin u odnosu prema svojem narodu.

5. Boga Abrahama i Boga Izaka i Boga Jakova Izvornik: θεὸν Ἀβραὰμ καὶ θεὸν Ἰσαὰκ καὶ θεὸν Ἰακώβ [theon Abraam kai theon Isaak kai theon Iakōb] Gramatika: Triput ponovljena imenica u akuzativu jednine bez člana, dok su vlastita imena nepromjenjiva u ulozi genitiva pripadnosti i odnosa. Značenje: Ponavljanje riječi 'Bog' uz svakog pojedinog patrijarha naglašava da Bog sklapa trajan i osoban savez sa svakim od njih pojedinačno, a taj savez ne može biti prekinut njihovom fizičkom smrću. Imena: - Mojsije [Μωϋσῆς (heb. מֹשֶׁה Mōšeh) / Mōusēs] (osoba) Znači: Izvučen (iz vode) ili Sin / Dijete Tvorba: Grčki oblik potječe od hebrejskog imena Mōšeh, koje ima korijen u egipatskoj riječi 'msy' (roditi, sin), a u hebrejskom se povezuje s glagolom 'māšāh' što znači 'izvući'. Tekst objašnjava: U Izlasku 2,10 faraonova kći mu daje to ime govoreći: 'Iz vode sam ga izvukla.'

- Abraham [Ἀβραάμ (heb. אַבְרָהָם 'Aḇrāhām) / Abraam] (osoba) Znači: Otac mnoštva Tvorba: Tvoreno od hebrejske riječi 'av' (otac) i korijena povezanog s 'hamon' (mnoštvo, gomila naroda). Tekst objašnjava: U Postanku 17,5 Bog mu tumači ime riječima: 'Jer sam te učinio ocem mnogih naroda.' Promjena imena: Prvotno se zvao Abram (heb. 'Aḇrām - 'uzvišeni otac'), a Bog mu u Postanku 17,5 mijenja ime u Abraham kao znak saveznog obećanja o brojnom potomstvu.

- Izak [Ἰσαάκ (heb. יִצְחָק Yiṣḥāq) / Isaak] (osoba) Znači: On se smije / Nasmijat će se Tvorba: Potječe od hebrejskog glagolskog korijena 'ṣāḥaq' u nesvršenom obliku trećeg lica jednine, što znači 'smijati se' ili 'radovati se'. Tekst objašnjava: Povezano sa smijehom Abrahama (Post 17,17) i Sare (Post 18,12; 21,6) prilikom navještaja i rođenja sina u njihovoj dubokoj starosti.

- Jakov [Ἰακώβ (heb. יַעֲקֹב Ya'ăqōḇ) / Iakōb] (osoba) Znači: Onaj koji drži za petu / Koji istiskuje (ili: Neka Bog štiti) Tvorba: U hebrejskom se izvodi od imenice ''āqēḇ' (peta) ili glagola ''āqaḇ' (slijediti u stopu, prevariti, istisnuti). Tekst objašnjava: Prema Postanku 25,26, dobio je to ime jer je pri rođenju rukom držao brata Ezava za petu. Promjena imena: Bog mu u Postanku 32,29 mijenja ime u Izrael ('Onaj koji se bori s Bogom'), no oba se imena nastavljaju paralelno koristiti u Pismu.

Ovaj stih (iz Lukinog evanđelja 20,37) predstavlja vrhunac Isusove teološke argumentacije protiv saduceja, sekte koja je negirala postojanje zagrobnog života i uskršavanja tijela. Isus genijalno crpi argument izravno iz Mojsijevog Petoknjižja – jedinog dijela Pisma koji su saduceji priznavali – kako bi dokazao da je uskrsnuće dio najstarije Božje objave.

Glavna poruka oslanja se na logiku saveza: Bog se predstavlja kao Bog Abrahama, Izaka i Jakova stoljećima nakon njihove tjelesne smrti. Budući da se živi i vječni Bog ne bi vezao niti predstavljao Bogom bića koja su zauvijek prestala postojati, nužno proizlazi da patrijarsi za Njega i dalje žive. Time Isus jasno pokazuje da smrt nije kraj postojanja, već da Božja vjernost prema čovjeku podrazumijeva uskrsnuće i vječni život.