Kažem vam pak: tko god prizna Mene pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će njega pred anđelima Božjim;
Kažem vam pak: tko god prizna Mene pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će njega pred anđelima Božjim;
a tko zataji Mene pred ljudima, bit će posve zatajen pred anđelima Božjim.
I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se; ali onomu koji pohuli na Duha Svetoga neće se oprostiti.
A kada vas budu privodili u sinagoge i pred poglavarstva i vlasti, ne brinite se tjeskobno kako ćete se ili čime obraniti ili što ćete reći;
ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što treba reći."
I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se; ali onomu koji pohuli na Duha Svetoga neće se oprostiti.
I svaki koji reče riječ na sina čovječijega oprostiće mu se, a koji huli na svetoga Duha neće mu se oprostiti.
καὶ πᾶς ὃς ἐρεῖ λόγον εἰς τὸν υἱὸν τοῦ ἀνθρώπου, ἀφεθήσεται αὐτῷ· τῷ δὲ εἰς τὸ ἅγιον πνεῦμα βλασφημήσαντι οὐκ ἀφεθήσεται.¶
kai pas hos erei logon eis ton huion tou anthrōpou aphethēsetai autō tō de eis to hagion pneuma blasphēmēsanti ouk aphethēsetai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I svaki koji će reći riječ na Sina Čovječjega, oprostit će se njemu; onomu pak na Svetoga Duha pohulivšemu neće se oprostiti."
1. će reći riječ na Izvornik: ἐρεῖ λόγον εἰς [erei logon eis] Gramatika: Glagol u futuru aktiva, 3. lice jednine, s akuzativom jednine ('riječ') i prijedlogom smjera koji s akuzativom ovdje ima neprijateljsko značenje ('protiv', 'na'). Izriče pojedinačnu ili buduću govornu radnju usmjerenu protiv nekoga. Značenje: Govoriti protiv nekoga u semitskom načinu izražavanja obuhvaća prigovaranje, neshvaćanje ili klevetanje čije se posljedice još uvijek mogu ispraviti pokajanjem.
2. Sina Čovječjega Izvornik: τὸν υἱὸν τοῦ ἀνθρώπου [ton huion tou anthrōpou] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine s genitivom jednine, pri čemu obje imenice imaju određeni član. Riječ je o doslovnom prijevodu semitskog idioma u kojem genitiv označava pripadnost vrsti, ali s članovima postaje prepoznatljiv mesijanski naslov. Značenje: Naslov potječe iz Knjige proroka Daniela (Dn 7,13) i označava nebeskog suca, ali ujedno upućuje na Isusovu skrovitu i poniznu ljudsku pojavnost na zemlji koju ljudi iz neznanja mogu pogrešno procijeniti.
3. oprostit će se njemu Izvornik: ἀφεθήσεται αὐτῷ [aphethēsetai autō] Gramatika: Glagol u futuru pasiva, 3. lice jednine, s osobnom zamjenicom u dativu jednine. Pasiv je ponovno božanski (Bog je onaj koji oprašta), a glagol u korijenu znači 'otpustiti', 'poslati od sebe' ili 'osloboditi duga'. Značenje: Pokazuje širinu Božjeg milosrđa: čak i odbacivanje samog Mesije zbog nerazumijevanja njegove zemaljske službe može biti oprošteno kada čovjek naknadno spozna istinu (kao u slučaju apostola Pavla ili Petra).
4. na Svetoga Duha Izvornik: εἰς τὸ ἅγιον πνεῦμα [eis to hagion pneuma] Gramatika: Prijedlog s akuzativom srednjeg roda jednine, gdje su određeni član, pridjev i imenica čvrsto povezani. Prijedložni izraz je umetnut između člana i participa ('onomu... pohulivšemu'), čime je izravno naglašen objekt na koji je napad usmjeren. Značenje: Duh Sveti je Božja djelatna prisutnost koja čovjeku iznutra otkriva istinu i privodi ga obraćenju, pa je udar na Njega udar na sam izvor spasenja.
5. onomu pak ... pohulivšemu Izvornik: τῷ δὲ ... βλασφημήσαντι [tō de ... blasphēmēsanti] Gramatika: Određeni član u dativu jednine muškog roda sa suprotnom česticom i participom aorista aktiva u istom padežu. Član poimeničuje particip ('onomu koji je pohulio'), a aorist sažima svjesno i odlučno zauzimanje neprijateljskog stava. Značenje: Glagol huliti označava svjesno izvrtanje dobra u zlo i pripisivanje očitih Božjih djela đavlu, što predstavlja konačnu zaslijepljenost i zatvorenost srca.
6. neće se oprostiti Izvornik: οὐκ ἀφεθήσεται [ouk aphethēsetai] Gramatika: Objektivna, činjenična negacija uz glagol u futuru pasiva, 3. lice jednine. Tvori oštar paralelizam s prethodnim potvrdnim futurom pasiva istog glagola. Značenje: Neoprostivost hule na Duha ne proizlazi iz manjka Božje milosti, nego iz čovjekova trajnog odbijanja samog Duha po kojemu se jedino prima oproštenje i pokajanje.
Ovaj stih (Luka 12:10) donosi jednu od najozbiljnijih opomena u Novom zavjetu, uspostavljajući duboku teološku razliku između grijeha protiv 'Sina Čovječjega' i grijeha protiv 'Svetoga Duha'. Govorenje protiv Isusa u Njegovom zemaljskom, poniznom stanju inkarnacije može proizaći iz neznanja, ljudske slabosti ili nerazumijevanja Njegove prave prirode. Takav grijeh podložan je Božjoj milosti jer osoba i dalje može biti prosvijetljena i vođena pokajanju. S druge strane, hula na Svetog Duha (poznata i kao 'neoprostivi grijeh') predstavlja stanje potpunog okorjelog srca i svjesno, namjerno odbacivanje jasnog Božjeg svjedočanstva - proglašavanje Božjeg spasonosnog djelovanja i istine zlim. Budući da je Sveti Duh upravo onaj božanski agent koji čovjeka vodi do pokajanja i vjere, tvrdoglavo odbacivanje Njegovog djelovanja znači zatvaranje jedinog puta koji vodi prema oproštenju. Zato ovaj grijeh ostaje neoprostiv, jer osoba sama sebe trajno odvaja od izvora spasenja.