Početna ›

Luka 11,48 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

A On reče: "I vama zakonoznancima jao, jer tovarite ljude bremenima teško nosivima, a sami ni jednim od svojih prstiju ne dotičete bremena!

Jao vama, jer gradite grobnice proroka, a očevi ih vaši ubiše!

Dakle svjedoci ste i odobravate djela otaca svojih; jer oni ih doduše ubiše, a vi gradite.

Zbog toga i Mudrost Božja reče: 'Poslat ću k njima proroke i apostole, i neke će od njih ubiti i progoniti',

da se zatraži od ovoga naraštaja krv svih proroka prolivena od postanka svijeta,

Biblija

Dakle svjedoci ste i odobravate djela otaca svojih; jer oni ih doduše ubiše, a vi gradite.

Daničić-Karadžić

Vi dakle svjedočite i odobravate djela otaca svojijeh; jer ih oni pobiše, a vi im grobove zidate.

Original

ἄρα μάρτυρές ἐστε καὶ συνευδοκεῖτε τοῖς ἔργοις τῶν πατέρων ὑμῶν· ὅτι αὐτοὶ μὲν ἀπέκτειναν αὐτούς, ὑμεῖς δὲ οἰκοδομεῖτε αὐτῶν τὰ μνημεῖα.

Izgovor

ara martures este kai suneudokeite tois ergois tōn paterōn humōn hoti autoi men apekteinan autous humeis de oikodomeite autōn ta mnēmeia

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Dakle svjedoci i odobravate djelima otaca vaših; jer oni doduše ubiše ih, vi pak gradite."

Analiza

1. Dakle svjedoci Izvornik: ἄρα μάρτυρές [ara martures] Gramatika: Zaključna čestica ('dakle', 'prema tome') i imenica u nominativu množine muškog roda. U ovom rukopisnom obliku rečenica je eliptična (izostavljen je pomoćni glagol 'jeste'), što izričaju daje sažetu, poslovičnu oštrinu. Značenje: Čestica 'ara' izvodi neizbježan logički zaključak iz prethodnog stiha: sama građevinska djelatnost zakonika postaje dokaz na sudu. Oni svojim djelima javno svjedoče da su sinovi ubojica proroka i da nastavljaju njihov posao.

2. odobravate djelima Izvornik: συνευδοκεῖτε τοῖς ἔργοις [suneudokeite tois ergois] Gramatika: Složeni glagol u prezentu aktivnom indikativa, 2. lice množine, s imenicom u dativu množine srednjeg roda. Glagol je tvoren od 'syn-' (zajedno), 'eu' (dobro) i 'dokeō' (činiti se, misliti). Značenje: Označava unutarnju suglasnost, odobravanje i naslađivanje tuđim činom (ista se riječ koristi za Savla koji odobrava Stjepanovo ubojstvo). Zakonici se ne ograđuju od zločina svojih predaka, nego u srcu dijele isti neprijateljski stav prema živoj Božjoj riječi.

3. oni doduše ... vi pak Izvornik: αὐτοὶ μὲν ... ὑμεῖς δὲ [autoi men ... humeis de] Gramatika: Korelativna konstrukcija čestica 'men ... de' ('s jedne strane ... s druge strane') uz naglašene osobne zamjenice u nominativu množine. Značenje: Ova klasična grčka stilska figura stavlja očeve i sinove u izravnu paralelu i prividnu suprotnost koja se pretvara u ironičnu podjelu posla: očevi su obavili prvi dio (ubojstvo), a sinovi obavljaju završni dio (zazidavanje groba).

4. gradite Izvornik: οἰκοδομεῖτε [oikodomeite] Gramatika: Prezent aktivni indikativa u 2. licu množine, upotrijebljen apsolutno (bez izričitog objekta na kraju rečenice). Značenje: Izostavljanje objekta ('grobove') na samom kraju rečenice pojačava gorku ironiju: cijela njihova pobožna 'izgradnja' svodi se na dovršavanje onoga što su ubojice započeli — da proroci ostanu sigurno zatvoreni u grobovima, daleko od živih.

Zaključak

Ovaj stih (Luka 11:48) izgovara Isus u oštrom prijekoru zakonoznancima i farizejima, razotkrivajući njihovo duboko duhovno licemjerje. Iako oni tvrde da štuju Božje poslanike gradeći im raskošne grobnice, Isus pokazuje da je taj čin zapravo dokaz njihovog suučesništva u grijesima predaka. Njihovo izvanjsko poštovanje usmjereno je prema mrtvim prorocima koji ih više ne mogu pozivati na pokajanje, dok istovremeno u srcu odbacuju živu Riječ i Mesiju koji stoji pred njima.

Teološki, stih naglašava da izvanjska religioznost ne može popraviti niti sakriti nepromijenjeno stanje srca. Gradnja grobnica ovdje nije čin pokajanja za zla iz prošlosti, već završni pečat na odbacivanje proroka. Svojim licemjerjem oni sami sebi postaju svjedoci optužbe, dokazujući neprekinuti kontinuitet duhovne sljepoće, otpora Bogu i sudjelovanja u ubojstvu pravednika.