Ali treba Mi danas i sutra i u sljedeći dan putovati, jer ne biva da prorok propadne izvan Jeruzalema.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ali treba Mi danas i sutra i u sljedeći dan putovati, jer ne biva da prorok propadne izvan Jeruzalema.
Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one poslane k tebi! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao što ptica skuplja svoje gnijezdo pod krila, i ne htjedoste!
Gle, ostavlja vam se kuća vaša. A kažem vam, nipošto Me nećete vidjeti dok ne dođe čas kada reknete: 'Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje!'"
Gle, ostavlja vam se kuća vaša. A kažem vam, nipošto Me nećete vidjeti dok ne dođe čas kada reknete: 'Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje!'"
Eto će vam se ostaviti kuća vaša pusta; a ja vam kažem: nećete mene vidjeti dok ne dođe da rečete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.
ἰδοὺ ἀφίεται ὑμῖν ὁ οἶκος ὑμῶν ἔρημος. ἀμὴν λέγω δὲ ὑμῖν ὅτι· οὐ μὴ ἴδητέ με ἕως ἄν ἥξει ὅτε εἴπητε· εὐλογημένος ὁ ἐρχόμενος ἐν ὀνόματι κυρίου.¶
idou aphietai humin ho oikos humōn erēmos amēn legō de humin hoti ou mē idēte me he'ōs an hēxei hote eipēte eulogēmenos ho erchomenos en onomati kuriou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Gle ostavlja-se vama ta kuća vaša govorim pak vama ne nikako vidite mene dok-ne doći-će kada reknete: blagoslovljen onaj dolazeći u imenu Gospodina."
1. ostavlja-se vama ta kuća vaša Izvornik: ἀφίεται ὑμῖν ὁ οἶκος ὑμῶν [aphietai humin ho oikos humōn] Gramatika: Prezent pasivni indikativa, 3. lice jednine, u proročkom prezentu koji najavljuje neopozivu skoru stvarnost; pasiv je teološki (Bog je onaj koji napušta). Značenje: 'Kuća' označava Jeruzalemski hram i sam grad: kad ih Bog napusti zbog nevjere (usp. Jr 12,7; 22,5; Ez 10–11), hram prestaje biti 'Dom Božji' i postaje tek 'kuća vaša', prepuštena pustoši.
2. ne nikako vidite mene Izvornik: οὐ μὴ ἴδητέ με [ou mē idēte me] Gramatika: Dvostruka negacija οὐ μή uz konjunktiv drugog aorista aktivnog, 2. lice množine, tvori najsnažnije moguće nijekanje za budućnost u grčkom jeziku. Značenje: Izriče konačni prekid Isusove javne prisutnosti kao spasitelja među onima koji su ga odbacili, sve do određenog eshatološkog trenutka.
3. dok-ne doći-će kada reknete Izvornik: ἕως ἥξει ὅτε εἴπητε [heōs hēxei hote eipēte] Gramatika: Sažeta eliptična konstrukcija u kojoj glagol u futuru aktivnom ἥξει ('doći će') nema izrečen subjekt (podrazumijeva se 'vrijeme' ili 'dan'), a slijedi vremenski veznik ὅτε s konjunktivom aorista εἴπητε. Značenje: Postavlja uvjet i vremensku granicu: ponovni susret s Mesijom ovisi o dolasku Božjeg časa u kojem će Jeruzalem promijeniti stav i priznati Onoga koga je odbacio.
4. blagoslovljen onaj dolazeći Izvornik: εὐλογημένος ὁ ἐρχόμενος [eulogēmenos ho erchomenos] Gramatika: Particip perfekta pasivnog ('blagoslovljen') kao imenski predikat bez pomoćnog glagola, uz poimeničeni particip prezenta s članom ('onaj koji dolazi'). Značenje: Doslovni navod iz Psalma 118,26: perfekt pasivni označava trajno stanje Božjeg blagoslova na Mesiji, dok je 'Onaj koji dolazi' tehnički mesijanski naslov za očekivanog Kralja i Spasitelja.
5. u imenu Gospodina Izvornik: ἐν ὀνόματι κυρίου [en onomati kuriou] Gramatika: Prijedložni izraz u dativu jednine bez članova, koji vjerno slijedi hebrejsku konstrukciju iz Septuaginte. Značenje: 'Ime' u biblijskom mišljenju predstavlja samu osobu, autoritet i moć: Isus dolazi s punom punomoći i objavom samoga Jahve (κύριος).
Ovaj stih (Lk 13,35 i usporedni Mt 23,39) sadrži snažnu proročku osudu i bolno odvajanje, ali istovremeno donosi i eshatološku nadu. Govoreći o 'njihovoj' kući koja im se 'ostavlja', Isus nagovješćuje povlačenje Božje prisutnosti iz Jeruzalemskog hrama i njegovu konačnu propast zbog nevjere naroda i odbacivanja Mesije. Hram bez Boga gubi svoju svrhu i svetost, postajući prazna građevina prepuštena sudu povijesti.
Ipak, snažna dvostruka negacija koja označava Isusov odlazak i razdoblje tame nije konačna, jer je strogo uvjetovana riječju 'dok'. Isus obećava da će Ga narod ponovno vidjeti, ali tek u trenutku kada Ga spoznaju i prihvate kao pravog, od Boga poslanog spasitelja. Ovo se teološki tumači kao obećanje o Njegovom drugom dolasku (Paruziji), kada će Ga Izrael s radosnim pokajanjem dočekati starozavjetnim mesijanskim pozdravom, konačno prepoznajući Njegov božanski identitet i autoritet.