U to isto vrijeme bijahu ondje neki koji Mu javljahu o Galilejcima čiju krv Pilat izmiješa sa žrtvama njihovim.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
U to isto vrijeme bijahu ondje neki koji Mu javljahu o Galilejcima čiju krv Pilat izmiješa sa žrtvama njihovim.
I odgovori te im reče: "Mislite li da ti Galilejci postadoše grešnici mimo sve Galilejce zato što su to pretrpjeli?
Ne, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete jednako propasti.
Ili onih osamnaest na koje pade toranj u Siloamu i ubi ih, mislite li da oni postadoše dužnici mimo sve ljude koji nastanjuju Jeruzalem?
I odgovori te im reče: "Mislite li da ti Galilejci postadoše grešnici mimo sve Galilejce zato što su to pretrpjeli?
I odgovarajući Isus reče im: mislite li da su ti Galilejci bili najgrješniji od sviju Galilejaca, jer tako postradaše?
Καὶ ἀποκριθεὶς ὁ Ἰησοῦς εἶπεν αὐτοῖς· δοκεῖτε ὅτι οἱ Γαλιλαῖοι οὗτοι ἁμαρτωλοὶ παρὰ πάντας τοὺς Γαλιλαίους ἐγένοντο ὅτι ταῦτα πεπόνθασιν;
Kai apokritheis ho Iēsous eipen autois dokeite hoti hoi Galilaioi houtoi hamartōloi para pantas tous Galilaious egenonto hoti tauta peponthasin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I odgovorivši reče im: mislite da ti Galilejci ovi grešnici mimo sve one Galilejce postadoše jer ova su pretrpjeli?"
1. odgovorivši reče Izvornik: ἀποκριθεὶς εἶπεν [apokritheis eipen] Gramatika: Particip aorista pasivnog (s deponentnim, aktivnim značenjem) u nominativu jednine muškog roda uz glavni glagol u aoristu indikativa aktiva. Uobičajeni biblijski semitizam koji uvodi svečani i mjerodavni odgovor. Značenje: Isus ne odgovara samo na izgovorene riječi, nego prozire neizgovorenu teološku pretpostavku svojih sugovornika i odmah preuzima inicijativu protupitanjem.
2. mislite Izvornik: δοκεῖτε [dokeite] Gramatika: Glagol u prezentu aktiva indikativa, drugo lice množine. Prezent označava njihovo trenutačno, ustalio uvjerenje i način razmišljanja. Značenje: Glagol označava subjektivno mnijenje, privid ili uvriježenu predrasudu. Isus time dovodi u pitanje tradicionalnu mehanicističku teologiju odmazde prema kojoj je svaka izvanredna nesreća izravna kazna za izvanredno velik osobni grijeh.
3. grešnici mimo sve one Galilejce Izvornik: ἁμαρτωλοὶ παρὰ πάντας τοὺς Γαλιλαίους [hamartōloi para pantas tous Galilaious] Gramatika: Imenica ili pridjev u nominativu množine uz prijedlog s akuzativom koji u ovom sklopu izražava usporedbu ('više nego', 'mimo', 'iznad'). Grčki nema komparativnog oblika pridjeva, nego stupanj uspoređuje prijedlogom. Značenje: Riječ za grešnika označava onoga tko promašuje cilj Božjeg zakona. Isus ne kaže da stradali nisu bili grešnici, nego pobija umišljaj da su po svojoj grešnosti odskakali od svih ostalih svojih sunarodnjaka.
4. postadoše Izvornik: ἐγένοντο [egenonto] Gramatika: Glagol u aoristu medija (deponentni), treće lice množine. Za razliku od glagola 'biti', ovaj glagol znači 'postati', 'pokazati se', 'ispasti u konačnici'. Značenje: Njihova tragična smrt u očima promatrača kao da je retrospektivno 'očitovala' ili 'dokazala' kakvi su oni zapravo bili u svom životu.
5. jer ova su pretrpjeli Izvornik: ὅτι ταῦτα πεπόνθασιν [hoti tauta peponthasin] Gramatika: Uzročni veznik, pokazna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda i glagol u perfektu aktiva indikativa, treće lice množine. Perfekt označava prošlu radnju čije stanje i posljedice trajno stoje pred očima govornika. Značenje: Sugovornici zaključuju unatrag, od posljedice prema uzroku: sama činjenica da su ti ljudi u stanju tako strašnog stradanja (perfekt) uzima se kao dokaz njihove iznimne krivnje. Imena: - Galilejci [Γαλιλαῖοι / Γαλιλαίους (heb. גָּלִיל Galil) / Galilaioi / Galilaious] (narod) Znači: Stanovnici okruga, oblasti ili kruga Tvorba: Etnik izveden iz imena pokrajine Galileje (grč. Γαλιλαία), od hebrejske imenice 'galil' (krug, okrug, oblast), što dolazi od glagolskog korijena 'galal' (kotrljati, zaokružiti).
U ovom stihu (Luka 13,2) Isus se suočava s duboko ukorijenjenim mentalitetom svoga vremena, poznatim kao 'teologija retribucije', prema kojemu je svaka patnja ili tragična smrt izravna Božja kazna za specifičan osobni grijeh. Ljudi iz Njegove publike tiho su pretpostavljali da su pobijeni Galilejci zacijelo bili iznimni grešnici (gori od ostalih) čim ih je snašla tako surova sudbina od Pilatove ruke. Isus oštro dekonstruira takvu logiku. Svojim retoričkim pitanjem ne negira postojanje grijeha, već preusmjerava pogled s tuđe nesreće i samoopravdanja na univerzalnu potrebu za promjenom srca. On poručuje da nesreća nije barometar nečije grešnosti, nego je jasan i hitan podsjetnik apsolutno svima na krhkost života i nužnost osobnog pokajanja.