I dogodi se, kad On uđe u kuću nekoga od farizejskih poglavara u subotu jesti kruh, da Ga oni promatrahu.
I dogodi se, kad On uđe u kuću nekoga od farizejskih poglavara u subotu jesti kruh, da Ga oni promatrahu.
I gle, neki čovjek koji imaše vodenu bolest bijaše pred Njim.
I odgovori Isus te reče zakonoznancima i farizejima: "Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?"
A oni zašutješe. I prihvativši ga, izliječi ga i otpusti.
I reče im: "Kojemu će od vas sin ili vol pasti u bunar, a da ga odmah neće izvući u subotnji dan?"
I odgovori Isus te reče zakonoznancima i farizejima: "Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?"
I odgovarajući Isus reče zakonicima i farisejima govoreći: je li slobodno u subotu iscjeljivati?
Καὶ ἀποκριθεὶς ὁ Ἰησοῦς εἶπεν πρὸς τοὺς νομικοὺς καὶ Φαρισαίους λέγων· εἰ ἔξεστιν τῷ σαββάτῳ θεραπεῦσαι ἢ οὔ;
Kai apokritheis ho Iēsous eipen pros tous nomikous kai Pharisaious legōn ei exestin tō sabbatō therapeusai ē ou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I odgovorivši onaj Isus reče k onim zakonoznancima i farizejima govoreći: je li dopušteno onom subotom izliječiti ili ne?"
1. odgovorivši onaj Isus reče Izvornik: ἀποκριθεὶς ὁ Ἰησοῦς εἶπεν [apokritheis ho Iēsous eipen] Gramatika: Particip aorista pasivnog (s deponentnim, aktivnim značenjem) u nominativu jednine muškog roda uz glavni glagol u aoristu indikativa aktivnog. Particip izriče radnju koja je istovremena s glavnim glagolom govorenja i uvodi svečani biblijski obrazac dijaloga. Značenje: Iako nitko nije izgovorio nijednu riječ, Isus 'odgovara' na njihovo nijemo promatranje i skrivene misli. On preuzima inicijativu i razotkriva neizrečenu napetost u prostoriji.
2. k onim zakonoznancima i farizejima Izvornik: πρὸς τοὺς νομικοὺς καὶ Φαρισαίους [pros tous nomikous kai Pharisaious] Gramatika: Prijedlog smjera s akuzativom množine dviju imenica povezanih veznikom, pri čemu zajednički određeni član ispred prve imenice povezuje obje skupine u jednu cjelinu sugovornika. Značenje: Zakonoznanci su stručnjaci za tumačenje Mojsijeva zakona, pa se Isus obraća izravno njihovu znanju i savjesti. Zajednički član pokazuje da u ovom trenutku obje skupine dijele isti stav i istu odgovornost.
3. je li dopušteno Izvornik: ἔξεστιν [exestin] Gramatika: Bezlični glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Prezent ovdje ima bezvremensko, načelno značenje koje ispituje trajnu zakonsku normu. Značenje: Riječ označava ono što je u skladu s Božjim zakonom i vjerskom predajom. Isus koristi njihov vlastiti pravni rječnik kako bi ih suočio s temeljnom svrhom Zakona.
4. izliječiti ili ne Izvornik: θεραπεῦσαι ἢ οὔ [therapeusai ē ou] Gramatika: Infinitiv aorista aktivnog u službi subjekta bezličnog glagola 'je li dopušteno', praćen rastavnim veznikom i snažnom niječnom česticom koja traži izravan i nedvosmislen odgovor. Značenje: Aoristni infinitiv stavlja naglasak na sam čin ozdravljenja kao cjelovito djelo. Oštrom dilemom 'ili ne' Isus onemogućuje kazuističko izmotavanje i svodi pitanje na čistu odluku za ili protiv dobra. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik dolazi od hebrejskog i aramejskog imena Ješua (Yeshua), što je skraćeni oblik od Jehošua (Yehoshua). Tvoreno je od teoforskog elementa 'Jeho' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
- farizeji [Φαρισαίους (aram. פְּרִישַׁיָּא, heb. פְּרוּשִׁים) / Pharisaious] (ostalo) Znači: odvojeni, izdvojeni Tvorba: Grčki oblik potječe od aramejskog 'perishaya' (hebrejski 'perushim'), od glagolskog korijena 'parash' što znači odvojiti ili razlučiti. Naziv označava židovsku vjersku skupinu koja se strogo odvajala od obredne nečistoće i od onih koji nisu pomno držali usmenu predaju Zakona.
Ovaj stih (Luka 14:3) predstavlja jedan od ključnih trenutaka Isusovog sukoba s farizejskim legalizmom. Postavljajući izravno pitanje, Isus preuzima inicijativu i suočava zakonoznance s njihovim vlastitim krutim tumačenjem Zakona. Njegovo pitanje nije samo retoričko, već duboko teološko jer izaziva promišljanje o samoj svrsi subote: je li subota stvorena za zabranu dobrih djela ili za iskazivanje milosrđa i obnove ljudskog života?
Ova scena jasno demonstrira Isusov suvereni autoritet nad Zakonom i subotom. Dok su farizeji stavljali proceduralne propise iznad čovjekove dobrobiti, Isus pokazuje da božanska ljubav i suosjećanje ne poznaju restrikcije. Njegovo 'odgovaranje' (iako mu nije naglas postavljeno pitanje) dodatno ističe Njegovo sveznanje i sposobnost razotkrivanja skrivenih ljudskih motiva.