I izašavši, pođe po običaju na Maslinsku goru. A slijedili su Ga i učenici.
I izašavši, pođe po običaju na Maslinsku goru. A slijedili su Ga i učenici.
A kad dođe na mjesto, reče im: "Molite da ne uđete u napast."
I On se odvoji od njih otprilike za hitac kamena te, kleknuvši na koljena, moljaše
govoreći: "Oče, ako hoćeš, otkloni ovu čašu od Mene! Ali neka ne bude Moja volja, nego Tvoja."
Ukaza Mu se pak anđeo s Neba jačajući Ga.
I On se odvoji od njih otprilike za hitac kamena te, kleknuvši na koljena, moljaše
I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu
καὶ αὐτὸς ἀπεσπάσθη ἀπ᾽ αὐτῶν ὡσεὶ λίθου βολήν, καὶ θεὶς τὰ γόνατα προσηύχετο
kai autos apespasthē ap᾽ autōn hōsei lithou bolēn kai theis ta gonata prosēucheto
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I on sam bi otrgnut od njih otprilike kamena hitac, i položivši ta koljena moljaše se"
1. on sam Izvornik: αὐτὸς [autos] Gramatika: Osobna zamjenica u nominativu jednine muškog roda u naglašenoj funkciji. Značenje: Naglašava Isusovu osobnu inicijativu i osamljenost u trenutku suočavanja s patnjom, u suprotnosti sa skupinom učenika kojima se upravo obratio.
2. bi otrgnut Izvornik: ἀπεσπάσθη [apespasthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasiva, 3. lice jednine: označava jednokratnu radnju odvajanja s pasivnim oblikom koji često nosi povratnu ili snažnu unutarnju nijansu. Značenje: Glagol doslovno znači 'otrgnuti se' ili 'nasilno se odvojiti', što može ukazivati na duboku unutarnju borbu i težinu trenutka u kojem se Isus odvaja od svojih najbližih kako bi ušao u molitvu.
3. kamena hitac Izvornik: λίθου βολήν [lithou bolēn] Gramatika: Imenica u genitivu jednine ('kamena') uz imenicu u akuzativu jednine ('hitac') koji ovdje izražava prostornu mjeru odnosno udaljenost. Značenje: Slikovit antički izraz za kratku udaljenost (otprilike nekoliko desetaka metara): Isus je dovoljno blizu da ga učenici mogu čuti i vidjeti, ali dovoljno daleko da bude u intimnoj samoći s Ocem.
4. položivši ta koljena Izvornik: θεὶς τὰ γόνατα [theis ta gonata] Gramatika: Particip aorista aktiva u nominativu jednine muškog roda s imenicom u akuzativu množine srednjeg roda uz određeni član; označava radnju koja prethodi glavnom glagolu. Značenje: Dok je uobičajeni židovski stav za molitvu bio stajanje, klečanje (doslovno 'polaganje koljena') izražava iznimnu poniznost, žurnost i duboku duševnu tjeskobu pred Bogom.
5. moljaše se Izvornik: προσηύχετο [prosēucheto] Gramatika: Glagol u imperfektu medija/pasiva (deponentni), 3. lice jednine: označava trajnu ili ponavljanu radnju u prošlosti. Značenje: Imperfekt pokazuje da ovo nije bio samo kratak zaziv, nego trajno stanje ustrajne molitve u koje je Isus uronio.
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (22,41) opisuje ključan, dramatičan trenutak na početku Isusove muke u Getsemanskom vrtu. Fizičko 'trganje' od učenika na udaljenost odbačenog kamena te padanje na koljena, vizualno i emocionalno dočaravaju ekstremnu težinu onoga s čim se Isus suočava. Klečanje, nasuprot uobičajenom židovskom stajanju u molitvi, simbolizira duboku pokornost, tjeskobu i potpunu ovisnost njegove ljudske prirode o Bogu Ocu u najtežem trenutku zemaljskog života.
Nadalje, upotreba imperfekta u glagolu za molitvu pokazuje da to nije bio samo jedan prolazan zaziv, već mukotrpna i ustrajna duhovna bitka. Ovaj redak snažno ocrtava otajstvo Kristove naravi – on je potpuno svjestan predstojeće patnje i prolazi kroz duboku agoniju, no istodobno ostaje nepokolebljivo predan ustrajnoj molitvi i poslušnosti Očevoj volji, pripremajući se za konačnu žrtvu.