A oni rekoše: "Gospodine, gle, ovdje su dva mača!" A On im reče: "Dovoljno je."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A oni rekoše: "Gospodine, gle, ovdje su dva mača!" A On im reče: "Dovoljno je."
I izašavši, pođe po običaju na Maslinsku goru. A slijedili su Ga i učenici.
A kad dođe na mjesto, reče im: "Molite da ne uđete u napast."
I On se odvoji od njih otprilike za hitac kamena te, kleknuvši na koljena, moljaše
govoreći: "Oče, ako hoćeš, otkloni ovu čašu od Mene! Ali neka ne bude Moja volja, nego Tvoja."
A kad dođe na mjesto, reče im: "Molite da ne uđete u napast."
A kad dođe na mjesto reče im: molite se Bogu da ne padnete u napast.
γενόμενος δὲ ἐπὶ τοῦ τόπου εἶπεν αὐτοῖς· προσεύχεσθε μὴ εἰσελθεῖν εἰς πειρασμόν.
genomenos de epi tou topou eipen autois proseuchesthe mē eiselthein eis peirasmon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Došavši pak na mjesto reče njima: Molite ne ući u napast."
1. Došavši pak na mjesto Izvornik: γενόμενος δὲ ἐπὶ τοῦ τόπου [genomenos de epi tou topou] Gramatika: Particip aorista medija glagola γίνομαι u nominativu jednine muškog roda (doslovno: našavši se, stigavši) uz prijedlog ἐπί s genitivom jednine i određenim članom. Određeni član (τοῦ τόπου) označava točno određeno, učenicima već dobro poznato mjesto. Značenje: Luka ne navodi aramejsko ime Getsemani, nego ga naziva 'mjestom' (određenim prostorom molitve), čime svu pozornost usmjerava s geografije na duhovno zbivanje koje slijedi.
2. Molite Izvornik: προσεύχεσθε [proseuchesthe] Gramatika: Imperativ prezenta deponentnog glagola, 2. lice množine. Za razliku od aorista koji bi tražio jednokratnu molitvu, prezentni imperativ zapovijeda trajno, ustrajno i neprekidno stanje molitve. Značenje: Nasuprot fizičkim mačevima koje su učenici maloprije nudili, Isus im daje jedino pravo oružje za nadolazeću duhovnu borbu – ustrajnu molitvu.
3. ne ući u napast Izvornik: μὴ εἰσελθεῖν εἰς πειρασμόν [mē eiselthein eis peirasmon] Gramatika: Niječna čestica μή uz infinitiv aorista aktivnog i prijedlog εἰς s akuzativom jednine. Infinitiv ovdje ima namjerno i izrično značenje (da ne uđete), dok aorist označava sam trenutak upadanja ili podleganja. Značenje: Izraz 'ući u napast' (ili kušnju) ne znači samo doživjeti vanjski pritisak, nego unutarnje podleći kušnji i otpasti od vjere u trenutku kada sile tame napadnu (izravna poveznica sa završnom prošnjom Očenaša u Lk 11,4).
Ovaj stih (Luka 22,40) smješta Isusa i učenike na početak Getsemanske agonije. Isusova uputa nije usmjerena na izbjegavanje fizičke opasnosti ili uhićenja, već isključivo na duhovnu budnost. Imperativ trajnog molitvenog bdijenja ('Προσεύχεσθε') jasno pokazuje da je ljudska snaga potpuno nedostatna pred nadolazećom duhovnom bitkom i strahom koji će uslijediti.
Središnja poruka teksta je prevencija duhovnog pada kroz neprestanu molitvu. 'Ne ući u iskušenje' znači ne podleći sili koja mami na grijeh, očaj i nevjeru. Isus ovime poziva svoje učenike da se oslone na Božju snagu prije nego što kušnja uopće nastupi, naglašavajući da je molitva jedino pravo oružje protiv ljudske slabosti i zamki Zloga.