I On se odvoji od njih otprilike za hitac kamena te, kleknuvši na koljena, moljaše
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I On se odvoji od njih otprilike za hitac kamena te, kleknuvši na koljena, moljaše
govoreći: "Oče, ako hoćeš, otkloni ovu čašu od Mene! Ali neka ne bude Moja volja, nego Tvoja."
Ukaza Mu se pak anđeo s Neba jačajući Ga.
I zapavši u smrtnu tjeskobu, još se žarče moljaše; i postade znoj Njegov kao ugrušci krvi što padaju na zemlju.
I ustavši od molitve, dođe k učenicima te ih nađe gdje spavaju od žalosti,
Ukaza Mu se pak anđeo s Neba jačajući Ga.
A anđeo mu se javi s neba, i krijepi ga.
[[ὤφθη δὲ αὐτῷ ἄγγελος ἀπ᾽ τοῦ οὐρανοῦ ἐνισχύων αὐτόν.
ōphthē de autō angelos ap᾽ tou ouranou enischuōn auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ukaza se pak njemu anđeo s neba jačajući njega."
1. Ukaza se Izvornik: ὤφθη [ōphthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasiva, 3. lice jednine: često se koristi u tehničkom značenju 'postati vidljiv' ili 'ukazati se'. Značenje: U biblijskom jeziku ovaj je oblik standardni izraz za nadnaravne teofanije i angelofanije, naglašavajući da inicijativa viđenja dolazi iz nebeske stvarnosti.
2. anđeo s neba Izvornik: ἄγγελος ἀπ᾽ οὐρανοῦ [angelos ap᾽ ouranou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda bez člana (neodređena, 'jedan anđeo') uz prijedložni izraz s genitivom podrijetla. Značenje: Iako Očev odgovor ne uklanja čašu patnje, nebo ne ostaje nijemo nego šalje glasnika kao vidljivi znak Očeve prisutnosti i potpore Sinu u njegovoj ljudskoj slabosti.
3. jačajući njega Izvornik: ἐνισχύων αὐτόν [enischuōn auton] Gramatika: Particip prezenta aktiva u nominativu jednine muškog roda s osobnom zamjenicom u akuzativu: opisuje trajnu radnju istovremenu s ukazanjem ili neposrednu svrhu dolaska. Značenje: Glagol tvoren od prijedloga 'en' (u) i 'ischys' (snaga) znači 'uliti snagu' ili 'okrijepiti'; anđeo daje Isusu fizičku i duševnu snagu kako bi mogao izdržati teret predstojeće muke.
Ovaj stih (Luka 22,43) duboko oslikava otajstvo Isusove ljudske naravi i njegove kenoze (poniženja/odricanja) u Getsemanskom vrtu. Njegova agonija pred nadolazećom mukom bila je toliko stvarna da je zahtijevala vanjsku, nadnaravnu potporu. Slanje anđela s neba dokaz je Očeve neprestane prisutnosti i ljubavi; iako Otac ne uklanja kalež patnje koji Sin mora ispiti, On mu daje snagu potrebnu za taj čin.
Teološki, ovaj trenutak potvrđuje potpunost Isusovog utjelovljenja i njegovu poistovjećenost s ljudskom slabošću. Anđeosko 'jačanje' daje snažnu utjehu i primjer vjernicima – podsjeća ih da u vlastitim kušnjama i stradanjima mogu računati na Božju milost i snagu koja se očituje onda kada je ljudska snaga na izmaku.