I kad nasta čas, prilegnu za stol On i apostoli s Njim.
I kad nasta čas, prilegnu za stol On i apostoli s Njim.
I reče im: "Silno zaželjeh ovu Pashu blagovati s vama prije negoli pretrpim;
kažem vam naime da je nipošto neću blagovati dok se ne ispuni u Kraljevstvu Božjem."
I uzevši čašu, zahvali i reče: "Uzmite ovo i razdijelite među sobom;
kažem vam naime da od sada nipošto neću piti od roda trsova dok ne dođe Kraljevstvo Božje."
kažem vam naime da je nipošto neću blagovati dok se ne ispuni u Kraljevstvu Božjem."
Jer vam kažem da je otsele neću jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu.
λέγω γὰρ ὑμῖν ὅτι οὐκέτι οὐ μὴ φάγω ἐξ αὐτὸ ἕως ὅτου πληρωθῇ ἐν τῇ βασιλείᾳ τοῦ θεοῦ.
legō gar humin hoti ouketi ou mē phagō ex auto he'ōs hotou plērōthēa en tēa basileia tou theou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kažem naime vama da nipošto ne pojedem nju do kada se ispuni u tom kraljevstvu toga Boga."
1. Kažem naime vama Izvornik: λέγω γὰρ ὑμῖν [legō gar humin] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, 1. lice jednine, uz uzročnu česticu γὰρ i dativ množine osobne zamjenice. Čestica γὰρ uvodi obrazloženje zašto je Isus tako žarko želio blagovati upravo ovu Pashu. Značenje: Svečana proročka formula kojom Isus naglašava važnost i neopozivost onoga što slijedi, otkrivajući razlog svoje duboke čežnje iz prethodnog stiha.
2. nipošto ne pojedem nju Izvornik: οὐ μὴ φάγω αὐτὸ [ou mē phagō auto] Gramatika: Dvostruka negacija praćena glagolom u aoristu konjunktiva aktivnog (1. lice jednine) i zamjenicom u akuzativu jednine srednjeg roda (koja se u grčkom slaže s imenicom πάσχα srednjeg roda). Sklop οὐ μὴ s konjunktivom aorista najjači je mogući oblik negacije za budućnost u grčkom jeziku. Značenje: Isus s apsolutnom sigurnošću objavljuje kraj starozavjetnog pashalnog obreda za sebe na zemlji; predstojeća smrt prekinut će zemaljsko blagovanje sve do konačnog preobraženja.
3. do kada se ispuni Izvornik: ἕως ὅτου πληρωθῇ [he'ōs hotou plērōthēa] Gramatika: Prijedlog s odnosnom zamjenicom u genitivu jednine kao vremenski veznik ('sve dok'), uz glagol u aoristu pasivnom konjunktiva, 3. lice jednine. Pasiv je ovdje teološki (božanski pasiv), što znači da je Bog onaj koji dovršava i ispunja smisao Pashe. Značenje: Pasha nije ukinuta, nego dovedena do svoje punine: njezin proročki smisao ostvaruje se u Isusovoj žrtvi i konačno dovršava u nebeskom slavlju otkupljenih.
4. u tom kraljevstvu toga Boga. Izvornik: ἐν τῇ βασιλείᾳ τοῦ θεοῦ. [en tēa basileia tou theou] Gramatika: Prijedlog s dativom jednine ženskog roda i genitivom jednine muškog roda, pri čemu obje imenice imaju određeni član. Genitiv označava pripadnost i izvor — kraljevstvo kojim Bog suvereno vlada. Značenje: Upućuje na eshatološku mesijansku gozbu u vječnosti, ali i na novu stvarnost Kraljevstva koja započinje već Isusovom smrću, uskrsnućem i euharistijskim zajedništvom Crkve.
U ovom stihu (Luka 22,16) Isus svojim učenicima upućuje snažnu proročku i eshatološku poruku tijekom Posljednje večere. Kroz najsnažniju grčku dvostruku negaciju ('ou mē') on jasno daje do znanja da je ovo Njegova posljednja Pasha na zemlji prije muke i križa. Njegovo odricanje od daljnjeg blagovanja nije znak poraza, već izraz apsolutne predanosti Očevoj volji i svjesnog prihvaćanja vlastite uloge kao istinskog pashalnog Janjeta čija će žrtva donijeti vječno spasenje.
S druge strane, stih snažno odiše nadom kroz obećanje ponovnog blagovanja (ispunjenja) u kraljevstvu Božjem. Isus usmjerava pogled svojih učenika izvan trenutne tuge i neposredne patnje prema konačnoj eshatološkoj proslavi – nebeskoj Mesijanskoj gozbi. Time stara Pasha, koja je obilježavala izlazak iz Egipta, nalazi svoj povijesni vrhunac i teološku puninu u novom Izlasku (kroz Kristovu smrt i uskrsnuće), uvodeći vjernike u trajno ispunjenje i vječno zajedništvo Božjeg kraljevstva.