reče im: "Dovedoste mi ovoga čovjeka kao onoga koji odvraća narod; i gle, ja ga pred vama ispitah i ne nađoh na ovome čovjeku nikakve krivnje za ono za što Ga optužujete;
a ni Herod, jer Ga posla natrag k nama; i gle, ništa zaslužno smrti nije Njemu na teret učinjeno.
Kaznit ću Ga dakle i pustiti."
A morao im je o blagdanu puštati jednoga.
A oni svi skupa povikaše govoreći: "Ukloni Ovoga, a pusti nam Barabu!" —
Kaznit ću Ga dakle i pustiti."
Dakle da ga izbijem pa da pustim.
παιδεύσας οὖν αὐτὸν ἀπολύσω.
paideusas oun auton apolusō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kaznivši dakle njega otpustit ću."
1. Kaznivši Izvornik: παιδεύσας [paideusas] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Aorist označava radnju koja će se izvršiti prije radnje glavnog glagola ('otpustit ću'). Značenje: Glagol 'paideuo' izvorno znači 'odgajati dijete' (od 'pais' – dijete) ili 'poučiti stegom'; Pilat ovdje ne misli na okrutno bičevanje koje je prethodilo razapinjanju, nego na lakše upozoravajuće šibanje (rimska 'fustigatio') kako bi udobrovoljio tužitelje i spasio Isusu život.
2. dakle Izvornik: οὖν [oun] Gramatika: Zaključni veznik koji stoji na drugom mjestu u rečenici i izvodi posljedicu iz prethodno iznesenih argumenata. Značenje: Veznik otkriva duboku moralnu i pravnu proturječnost Pilatova postupanja: iz dvostruko potvrđene nevinosti ('dakle') on ne izvodi zaključak o čistom oslobođenju, nego o kompromisnom kažnjavanju nevinoga.
3. otpustit ću Izvornik: ἀπολύσω [apolusō] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom (ili konjunktivu aorista s istim oblikom), 1. lice jednine. Izražava namjeru i odluku govornika u budućnosti. Značenje: Glagol 'apolyo' (odriješiti, pustiti na slobodu) pokazuje Pilatovu stvarnu želju da zaključi proces oslobađanjem Isusa, no njegov pokušaj političkog kompromisa samo će potaknuti mnoštvo na još žešći zahtjev za smrću.
Ovaj stih (Luka 23:16) predstavlja jedan od najjasnijih primjera zatajenja pravde i političkog oportunizma. Poncije Pilat je u potpunosti svjestan Isusove nevinosti, ali umjesto da ga kao pravedan sudac bezuvjetno oslobodi, on nudi okrutan kompromis: izbičevat će i poniziti nevinog čovjeka samo kako bi umirio svjetinu i židovske vođe. Teološki gledano, ovaj trenutak snažno ilustrira sraz ljudske pokvarenosti i Božje nevinosti. Isus preuzima udarce biča ne zbog vlastitog prijestupa, već zbog grijeha i slabosti onih koji mu sude. Ovaj neuspješni Pilatov pokušaj kompromisa pokazuje da se pred zahtjevima za potpunom istinom ne može stajati na pola puta, a rane koje je Isus na sebe primio ('paideusas') postaju početak njegove otkupiteljske muke.