jer sunce pomrča. I razdrije se zavjesa Hrama po sredini.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
jer sunce pomrča. I razdrije se zavjesa Hrama po sredini.
I povikavši jakim glasom, Isus reče: "Oče, u Ruke Tvoje predajem duh Svoj!" A rekavši to, izdahnu.
Vidjevši pak što se dogodilo, satnik slavljaše Boga govoreći: "Doista, ovaj čovjek bijaše pravedan!"
I sve mnoštvo koje se zajedno okupilo na taj prizor, promatrajući što se dogodilo, vraćaše se bijući se u prsa.
A stajahu izdaleka svi znanci Njegovi i žene koje Ga bijahu pratile iz Galileje, gledajući to.
Vidjevši pak što se dogodilo, satnik slavljaše Boga govoreći: "Doista, ovaj čovjek bijaše pravedan!"
A kad vidje kapetan šta bi, stade hvaliti Boga govoreći: zaista ovaj čovjek bješe pravednik.
Ἰδὼν δὲ ὁ ἑκατοντάρχης τὸ γενόμενον ἐδόξαζεν τὸν θεὸν λέγων· ὄντως ὁ ἄνθρωπος οὗτος δίκαιος ἦν.
Idōn de ho hekatontarchēs to genomenon edoxazen ton theon legōn ontōs ho anthrōpos houtos dikaios ēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Vidjevši pak taj satnik to dogođeno slavljaše tog Boga govoreći: Doista taj čovjek ovaj pravedan bijaše."
1. Vidjevši pak Izvornik: Ἰδὼν δὲ [Idōn de] Gramatika: Radni glagolski pridjev prošli u aoristu nominativa jednine muškog roda od 'horaō' (vidjeti), uz prijelaznu česticu 'de' koja uvodi novu scenu i reakciju. Značenje: Gledanje ovdje nije puko promatranje, nego uočavanje dubljeg smisla u načinu na koji je Isus umro i znakovima koji su to pratili.
2. taj satnik Izvornik: ὁ ἑκατοντάρχης [ho hekatontarchēs] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom koji pokazuje na poznatog zapovjednika zaduženog za izvršenje smaknuća. Značenje: Složena riječ od 'hekaton' (sto) i 'archō' (zapovijedati). Rimski časnik, poganin koji je profesionalno nadgledao pogubljenje, postaje prvi svjedok pod križem koji prepoznaje istinu o Isusu.
3. to dogođeno Izvornik: τὸ γενόμενον [to genomenon] Gramatika: Poimeničeni glagolski pridjev u aoristu srednjeg roda jednine s određenim članom, koji sažima cijeli netom završeni događaj u jednu cjelinu. Značenje: Jednina obuhvaća sve što se zbilo u času smrti, a osobito Isusov posljednji povik pun povjerenja u Oca.
4. slavljaše tog Boga Izvornik: ἐδόξαζεν τὸν θεὸν [edoxazen ton theon] Gramatika: Glagol u imperfektu indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Imperfekt označava trajnu radnju u prošlosti ili početak radnje koja se nastavlja (inchoativni imperfekt). Značenje: Davanje slave Bogu kod Luke je tipičan odgovor ljudi koji prepoznaju Božje spasenjsko djelovanje; poganin pod križem čini ono što su vjerski vođe propustili učiniti.
5. Doista Izvornik: ὄντως [ontōs] Gramatika: Prilog tvoren od glagolskog pridjeva glagola 'eimi' (biti), koji označava ono što uistinu, stvarno jest. Značenje: Naglašava potpunu sigurnost i preokret u procjeni: nasuprot službenoj osudi na križu, stvarnost je sasvim drukčija.
6. pravedan bijaše Izvornik: δίκαιος ἦν [dikaios ēn] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine muškog roda kao imenski dio predikata uz imperfekt glagola 'biti' (ēn). Značenje: Riječ 'dikaios' na prvoj razini znači 'nevin' (potvrđujući Pilatove i Herodove riječi da na Isusu nema krivnje), ali u Lukinoj teologiji nosi i dublji starozavjetni smisao Mesije kao Božjeg Pravednika (usp. Dj 3,14; 7,52).
Ovaj stih (Luka 23,47) predstavlja ključni teološki vrhunac u Lukinom izvještaju o Isusovoj muci. Za razliku od Marka i Mateja, gdje satnik Isusa naziva 'Sinom Božjim', Luka namjerno koristi termin 'pravedan' (dikaios). Time se podcrtava Lukin motiv Isusa kao vrhunskog i nevinog Pravednika čije se potpuno pouzdanje u Oca ('Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!') prepoznaje čak i od strane neprijatelja.
Teološki gledano, satnikova reakcija je prvi spasonosni plod Isusove žrtve. Rimski vojnik, poganin, postaje prvi svjedok ispod križa koji slavi Boga. Njegovo priznanje pruža konačnu apologetsku potvrdu Isusove nevinosti, a ujedno snažno anticipira univerzalno širenje evanđelja i spasenja prema poganskim narodima, što će biti glavna tema Lukinih Djela apostolskih.