I bijaše oko šestoga sata, te nasta tama po svoj zemlji sve do devetoga sata,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I bijaše oko šestoga sata, te nasta tama po svoj zemlji sve do devetoga sata,
jer sunce pomrča. I razdrije se zavjesa Hrama po sredini.
I povikavši jakim glasom, Isus reče: "Oče, u Ruke Tvoje predajem duh Svoj!" A rekavši to, izdahnu.
Vidjevši pak što se dogodilo, satnik slavljaše Boga govoreći: "Doista, ovaj čovjek bijaše pravedan!"
I sve mnoštvo koje se zajedno okupilo na taj prizor, promatrajući što se dogodilo, vraćaše se bijući se u prsa.
I povikavši jakim glasom, Isus reče: "Oče, u Ruke Tvoje predajem duh Svoj!" A rekavši to, izdahnu.
I povikavši Isus iza glasa reče: oče! u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu.
καὶ φωνήσας φωνῇ μεγάλῃ ὁ Ἰησοῦς εἶπεν· πάτερ, εἰς χεῖράς σου παρατίθεμαι τὸ πνεῦμά μου. τοῦτο δὲ εἰπὼν ἐξέπνευσεν.¶
kai phōnēsas phōnēa megalē ho Iēsous eipen pater eis cheiras sou paratithemai to pneuma mou touto de eipōn exepneusen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I povikavši glasom velikim taj Isus reče: Oče, u ruke Tvoje predajem taj duh Svoj. Ovo pak rekavši izdahnu."
1. povikavši glasom velikim Izvornik: φωνήσας φωνῇ μεγάλῃ [phōnēsas phōnē megalē] Gramatika: Radni glagolski pridjev prošli u aoristu od glagola 'phōneō' (zvati, viknuti) praćen imenicom istog korijena u dativu načina ili sredstva (figura etymologica). Aorist označava snažnu, trenutnu radnju koja neposredno prethodi glavnom glagolu 'reče'. Značenje: Udvojeni izraz istog korijena ('povikati povikom') tipičan je semitizam koji snažno pojačava radnju. Isus ne umire u iscrpljenom šapatu, nego s punom sviješću i kraljevskom snagom.
2. Oče Izvornik: πάτερ [pater] Gramatika: Imenica u vokativu jednine muškog roda, izravno obraćanje bez člana. Značenje: Isus citira Psalam 31,6, ali mu dodaje osobno oslovljavanje 'Oče' (aramejski Abba). Time večernju molitvu pobožnog Izraelca pretvara u izraz sinovskog povjerenja u trenutku smrti.
3. u ruke Tvoje Izvornik: εἰς χεῖράς σου [eis cheiras sou] Gramatika: Prijedlog 'eis' s akuzativom množine ženskog roda označava kretanje prema unutra i potpuno povjeravanje nekome, uz osobnu zamjenicu u genitivu posvojnosti. Značenje: Ruke Božje u Bibliji su slika sigurne zaštite, suverenosti i očuvanja života; izručiti se u Očeve ruke znači prijeći iz ruku grešnika (Lk 24,7) u apsolutnu Božju sigurnost.
4. predajem Izvornik: παρατίθεμαι [paratithemai] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa, 1. lice jednine, u medijskom stanju. Medij ovdje naglašava duboku osobnu uključenost subjekta koji povjerava nešto dragocjeno na čuvanje s očekivanjem da će mu to biti vraćeno. Značenje: Glagol 'paratithēmi' u pravnom i svakodnevnom jeziku označava polaganje dragocjenog pologa (depozita) kod vjernog čuvara. Isus ne gubi život prisilno, nego ga svjesno i slobodno polaže kod Oca do uskrsnuća.
5. taj duh Svoj Izvornik: τὸ πνεῦμά μου [to pneuma mou] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu jednine s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu. Značenje: Označava životni dah i cjelokupnu ljudsku nutrinu i osobu koja prelazi kroz smrt u Božju prisutnost.
6. izdahnu Izvornik: ἐξέπνευσεν [exepneusen] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, složen od prijedloga 'ek' (iz) i 'pneō' (puhati, disati). Aorist bilježi smrt kao dovršen, stvaran povijesni događaj. Značenje: Riječ dijeli isti korijen s imenicom 'pneuma' (duh/dah) iz prethodne rečenice: Onaj koji je predao svoj duh (pneuma) sada ispušta zadnji dah (ek-pneō), čime Luka jezično povezuje molitvu predanja i sam čin smrti. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (23,46) oslikava Isusovu smrt ne kao pasivan i tragičan kraj iscrpljene žrtve, već kao suveren, svjestan i voljan čin. Njegov 'veliki glas' i korištenje glagola koji označava svjesno povjeravanje vlastitog života (duha) Bogu svjedoče o tome da Isus do posljednjeg daha zadržava punu kontrolu nad vlastitom sudbinom i dobrovoljno polaže svoj život.
Obraćajući se Bogu s intimnim 'Oče', Isus naglašava svoje nepokolebljivo pouzdanje i neraskidivu ljubav prema Stvoritelju unatoč strahotama i agoniji križa. Završni čin 'izdisanja' tako postaje ispunjenje Isusovog zemaljskog poslanja i konačni dokaz Njegove bezuvjetne sinovske predanosti, nudeći duboku teološku nadu i poruku o pobjedi povjerenja nad smrću.