Luka 23,41 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I mi doduše pravedno, vrijedno jer onoga što učinismo primamo; ovaj a ništa neprilično učini."

1. mi doduše pravedno Izvornik: ἡμεῖς μὲν δικαίως [hēmeis men dikaiōs] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica u nominativu množine, potvrdno-suprotna čestica i prilog, u eliptičnoj rečenici u kojoj se glagol ('jesmo' ili 'trpimo') podrazumijeva iz prethodnog stiha. Čestica 'men' unaprijed najavljuje snažnu suprotnost koja će u drugom dijelu stiha biti uvedena česticom 'de'. Značenje: Javno priznavanje pravednosti vlastite kazne predstavlja čin iskrenog pokajanja i prihvaćanja moralne istine o sebi bez ikakva opravdavanja.

2. vrijedno jer onoga što učinismo Izvornik: ἄξια γὰρ ὧν ἐπράξαμεν [axia gar hōn epraxamen] Gramatika: Pridjev u akuzativu množine srednjeg roda, uzročni veznik, odnosna zamjenica u genitivu množine srednjeg roda i glagol u aoristu aktiva, prvo lice množine. Odnosna zamjenica stoji u genitivu zbog sintaktičke atrakcije i ovisnosti o pridjevu 'vrijedno' (doslovno: 'stvari vrijedne onih stvari koje učinismo'), dok aorist zaokružuje njihov dotadašnji životni put. Značenje: Zločinac potvrđuje načelo pravedne odmazde: njihova sadašnja patnja točno je srazmjerna težini njihovih prošlih djela.

3. primamo Izvornik: ἀπολαμβάνομεν [apolambanomen] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktiva, prvo lice množine. Složeni glagol s prijedlogom 'apo' označava primanje onoga što nekome po pravu ili zasluzi u potpunosti pripada, a prezent opisuje upravo tijek izvršenja kazne. Značenje: Križ za njih dvojicu nije nepravda, nego puna isplata duga koji su svojim djelima sami zaslužili.

4. ovaj a Izvornik: οὗτος δὲ [houtos de] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu jednine muškog roda sa suprotnim veznikom. Zajedno s prethodnim 'mi doduše' (hēmeis men) tvori klasičnu grčku antitezu koja oštro razdvaja krivce od pravednika. Značenje: Dok su rugači zamjenicom 'ovaj' izražavali prezir, u ustima pokajanog zločinca ista riječ postaje svečano izdvajanje Jedinoga koji je potpuno drukčiji od grešnika.

5. ništa neprilično učini Izvornik: οὐδὲν ἄτοπον ἔπραξεν [ouden atopon epraxen] Gramatika: Niječna zamjenica i pridjev u akuzativu jednine srednjeg roda uz glagol u aoristu indikativa aktiva, treće lice jednine. Pridjev doslovno znači 'izvan mjesta' (neprimjereno, naopako, zlo), a konstativni aorist sažima cijelo djelovanje raspetoga u jednu konačnu ocjenu. Značenje: Ovim litotskim izričajem ('ništa neumjesno') raspeti razbojnik postaje posljednji u nizu svjedoka u Lukinu izvješću o muci (nakon Pilata i Heroda) koji svečano proglašavaju potpunu nevinost Patnika.

Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (Lk 23,41) predstavlja vrhunac priznanja raskajanog razbojnika na križu i jedan je od najsnažnijih izraza pokajanja u Novom zavjetu. U njemu nalazimo upečatljiv kontrast između ljudske grešnosti i apsolutne Kristove bezgrešnosti. Razbojnik manifestira duboko i istinsko obraćenje: on ne samo da priznaje svoju krivnju, već i potpuno prihvaća strašnu kaznu raspeća kao pravednu i proporcionalnu odmazdu za svoja djela ('dostojno onoga što učinismo primamo'). Nema opravdavanja, relativiziranja niti prebacivanja krivnje, što je temeljni preduvjet za istinsko spasenje.

S druge strane, razbojnik daje izvanredno svjedočanstvo o Isusu. Dok svjetovna vlast i vjerski vođe Isusa osuđuju, razbojnik na samrti teološki besprijekorno uočava Njegovu nevinost ('ništa neumjesno učini'). Njegove riječi postaju ne samo objava pravde za njegove vlastite grijehe, već i kristološka objava koja priznaje Isusa kao bezgrešnog Pravednika koji nepravedno trpi. Ovaj stih savršeno sažima teologiju supstitucijske žrtve na križu: pravednik besprijekornog života umire istom smrću kao i stvarni zločinci, preuzimajući u potpunosti njihovo mjesto i muku.