I gle, u Jeruzalemu bijaše čovjek komu ime Šimun; i taj čovjek bijaše pravedan i bogobojazan, iščekujući utjehu Izraelovu, i Duh Sveti bijaše na njemu.
I bijaše mu objavljeno od Duha Svetoga da neće vidjeti smrti prije nego što vidi Pomazanika Gospodnjega.
I dođe u Duhu u Hram; i kad roditelji uvedoše Dijete Isusa da učine za Njega po običaju Zakona,
i on Ga primi u naručje te blagoslovi Boga i reče:
"Sada otpuštaš slugu Svojega, Gospodaru, po Riječi Svojoj, u miru,
I dođe u Duhu u Hram; i kad roditelji uvedoše Dijete Isusa da učine za Njega po običaju Zakona,
I kaza mu Duh te dođe u crkvu; i kad donesoše roditelji dijete Isusa da svrše za njega zakon po običaju,
καὶ ἦλθεν ἐν τῷ πνεύματι εἰς τὸ ἱερόν· καὶ ἐν τῷ εἰσαγαγεῖν τοὺς γονεῖς τὸ παιδίον Ἰησοῦν τοῦ ποιῆσαι αὐτοὺς κατὰ τὸ εἰθισμένον τοῦ νόμου περὶ αὐτοῦ,
kai ēlthen en tō pneumati eis to hi'eron kai en tō eisagagein tous goneis to paidion Iēsoun tou poiēsai autous kata to eithismenon tou nomou peri autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I dođe u tom Duhu u to svetište; i u tom uvesti te roditelje to djetešce Isusa tog učiniti njih po tom uobičajenom tog Zakona za njega,"
1. dođe u tom Duhu Izvornik: ἦλθεν ἐν τῷ πνεύματι [ēlthen en tō pneumati] Gramatika: Glagol u indikativu aorista aktivnog, 3. lice jednine (jednokratna, dovršena radnja), uz prijedlog 'en' s dativom jednine srednjeg roda i određenim članom. Značenje: Dativ s prijedlogom 'u' ovdje označava sferu i pokretačku silu: Šimun ne dolazi u Hram slučajno, nego vođen i nošen Duhom u točno određenom trenutku.
2. u to svetište Izvornik: εἰς τὸ ἱερόν [eis to hi'eron] Gramatika: Prijedlog smjera 'eis' s akuzativom jednine srednjeg roda i određenim članom. Značenje: Riječ 'hieron' označava cjelokupni hramski prostor s njegovim trijemovima i predvorjima (za razliku od 'naos', same zgrade svetišta), kamo su imali pristup svi Izraelci, uključujući žene.
3. u tom uvesti te roditelje to djetešce Isusa Izvornik: ἐν τῷ εἰσαγαγεῖν τοὺς γονεῖς τὸ παιδίον Ἰησοῦν [en tō eisagagein tous goneis to paidion Iēsoun] Gramatika: Prijedlog 'en' s određenim članom u dativu srednjeg roda i poimeničenim infinitivom aorista aktivnog, uz dva akuzativa: prvi ('roditelje') je subjekt infinitivne radnje, a drugi ('djetešce Isusa') njezin objekt. Značenje: Tipična Lukina vremenska konstrukcija ('dok su uvodili / kad uvedoše') koja ističe božansku providnost: Šimunov dolazak u Duhu savršeno se poklapa s trenutkom ulaska Marije i Josipa s Djetetom.
4. tog učiniti njih Izvornik: τοῦ ποιῆσαι αὐτοὺς [tou poiēsai autous] Gramatika: Određeni član u genitivu jednine srednjeg roda s infinitivom aorista aktivnog i zamjenicom u akuzativu množine koja vrši službu subjekta infinitiva. Genitivni infinitiv izražava namjeru ili svrhu ('da oni učine'). Značenje: Naglašava svjesnu poslušnost Isusovih roditelja koji dolaze u Hram s jasnom nakanom da izvrše Božju volju.
5. po tom uobičajenom tog Zakona Izvornik: κατὰ τὸ εἰθισμένον τοῦ νόμου [kata to eithismenon tou nomou] Gramatika: Prijedlog 'kata' s akuzativom jednine srednjeg roda poimeničenog participa perfekta pasivnog (od glagola 'ethizō' – naviknuti, uobičajiti), praćen genitivom jednine imenice 'Zakon'. Perfekt označava davno ustanovljen propis koji je postao trajni običaj. Značenje: Luka spaja pravni autoritet Mojsijeva Zakona ('nomos') s živom vjerskom praksom ('običaj'), pokazujući kako je Isus od najranijeg djetinjstva uključen u obredni život svoga naroda. Imena: - Isus [Ἰησοῦν (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשֻׁעַ Yehoshua) / Iēsoun] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Yeshua (skraćeno od Yehoshua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena 'Jahve' (Yeho-) i glagolskog korijena 'yasha' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Luka 2,27) služi kao sjecište i točka preklapanja Starog i Novog saveza, majstorski vođena od strane suverenog Duha Svetoga. S jedne strane vidimo Šimuna koji je prorokovan i potaknut na pokret od strane Duha – što je jasno obilježje dinamike Novog zavjeta – dok s druge strane Marija i Josip djeluju iz stroge, skrupulozne poslušnosti zahtjevima Mojsijevog zakona – što predstavlja vjernost Starom zavjetu. Kroz savršeno božansko tempiranje, te dvije stvarnosti se susreću u srcu hrama.
Teološki promatrano, ovaj stih duboko podcrtava Kristovu utjelovljenost i poniznost. Gospodar hrama i onaj koji je iznad Zakona, donesen je u hram kao nemoćno djetešce i potpuno je podvrgnut tom istom Zakonu. Njegovi zemaljski roditelji izvršavaju ono što je 'uobičajeno', čime se Isus od prvih dana svoga ljudskog života solidarizira sa svojim narodom i ulazi u okvire starog čovječanstva kako bi ga iznutra otkupio i preobrazio.