I bijaše mu objavljeno od Duha Svetoga da neće vidjeti smrti prije nego što vidi Pomazanika Gospodnjega.
I bijaše mu objavljeno od Duha Svetoga da neće vidjeti smrti prije nego što vidi Pomazanika Gospodnjega.
I dođe u Duhu u Hram; i kad roditelji uvedoše Dijete Isusa da učine za Njega po običaju Zakona,
i on Ga primi u naručje te blagoslovi Boga i reče:
"Sada otpuštaš slugu Svojega, Gospodaru, po Riječi Svojoj, u miru,
jer vidješe oči moje Spasenje Tvoje,
i on Ga primi u naručje te blagoslovi Boga i reče:
I on ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i reče:
καὶ αὐτὸς ἐδέξατο αὐτὸ εἰς τὰς ἀγκάλας αὐτοῦ καὶ εὐλόγησεν τὸν θεὸν καὶ εἶπεν·
kai autos edexato auto eis tas agkalas autou kai eulogēsen ton theon kai eipen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i on primi njega u te naručje i blagoslovi tog Boga i reče:"
1. i on Izvornik: καὶ αὐτὸς [kai autos] Gramatika: Veznik 'kai' koji ovdje uvodi glavnu rečenicu (apodozu) nakon prethodne vremenske konstrukcije, te naglašena osobna zamjenica u nominativu jednine muškog roda ('on sam'). Značenje: Naglašena zamjenica 'autos' prebacuje žarište prizora s roditelja na Šimuna, ističući njegovu osobnu, neposrednu gestu prihvaćanja Djeteta.
2. primi njega Izvornik: ἐδέξατο αὐτὸ [edexato auto] Gramatika: Glagol u indikativu aorista medija (deponentni glagol), 3. lice jednine, uz zamjenicu u akuzativu jednine srednjeg roda ('njega', jer se slaže s imenicom 'djetešce' – 'paidion' iz prethodnog stiha). Značenje: Glagol 'dechomai' (primiti, dočekati s dobrodošlicom) dijeli korijen s participom 'prosdechomenos' (iščekujući) iz 25. stiha: onaj koji je cijeli život iščekivao Utjehu sada je napokon prima u svoje ruke.
3. u te naručje Izvornik: εἰς τὰς ἀγκάλας [eis tas agkalas] Gramatika: Prijedlog 'eis' s akuzativom množine ženskog roda i određenim članom (koji u grčkom zamjenjuje posvojnu zamjenicu 'svoje'). Imenica označava savijene ruke, odnosno naručje. Značenje: Riječ 'agkalē' (od korijena za 'savijeno', odakle i 'lakat') u čitavom se Novom zavjetu pojavljuje samo ovdje, naglašavajući opipljivu nježnost i stvarnost Utjelovljenja: vječni Mesija postaje maleno dijete u staračkom zagrljaju.
4. blagoslovi tog Boga Izvornik: εὐλόγησεν τὸν θεὸν [eulogēsen ton theon] Gramatika: Glagol u indikativu aorista aktivnog, 3. lice jednine, s imenicom u akuzativu jednine muškog roda i određenim članom. Značenje: Od glagola 'eulogeō' (doslovno 'dobro govoriti'); u biblijskom govoru blagoslivljati Boga znači zahvalno slaviti njegova čudesna djela spasenja kojima ispunjava svoja obećanja.
Ovaj stih (Luka 2,28) predstavlja dirljiv i teološki iznimno bogat trenutak ispunjenja starozavjetnih obećanja. Starac Šimun, koji je cijeli život posvetio čekanju 'Utjehe Izraelove', konačno u svoje naručje prima bebu Isusa. Njegova gesta primanja nije samo puki fizički čin držanja djeteta, već predstavlja duboko duhovno prepoznavanje i prihvaćanje konačnog Božjeg spasenja ponuđenog čovječanstvu.
Šimunov neposredni odgovor na taj spasonosni susret jest slavljenje Boga. Radosno izgovarajući blagoslov, on svjedoči da svaki istinski susret s Kristom neminovno vodi u štovanje Oca. Sam stih služi kao dramatičan i predivan uvod u Šimunov proročki hvalospjev, stavljajući u središte savršenu Božju vjernost onima koji Ga u duhu iščekuju.