i on Ga primi u naručje te blagoslovi Boga i reče:
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i on Ga primi u naručje te blagoslovi Boga i reče:
"Sada otpuštaš slugu Svojega, Gospodaru, po Riječi Svojoj, u miru,
jer vidješe oči moje Spasenje Tvoje,
koje si pripravio pred licem svih naroda,
Svjetlost na otkrivenje poganima i Slavu naroda Tvojega Izraela."
jer vidješe oči moje Spasenje Tvoje,
Jer vidješe oči moje spasenije tvoje,
ὅτι εἶδον οἱ ὀφθαλμοί μου τὸ σωτήριόν σου
hoti eidon hoi ophthalmoi mou to sōtērion sou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"jer vidješe te oči moje to spasenje tvoje"
1. jer Izvornik: ὅτι [hoti] Gramatika: Uzročni veznik koji uvodi zavisnu rečenicu. Značenje: Navodi izravan razlog i temelj Šimunova mira i spremnosti na odlazak sa svijeta.
2. vidješe Izvornik: εἶδον [eidon] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice množine. Aorist označava dovršenu, cjelovitu radnju koja se upravo dogodila u konkretnom povijesnom trenutku. Značenje: Ne označava samo fizički pogled na dijete u naručju, nego i duhovno prepoznavanje Božjeg zahvata u povijesti.
3. te oči moje Izvornik: οἱ ὀφθαλμοί μου [hoi ophthalmoi mou] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu množine s određenim članom i posvojnim genitivom osobne zamjenice 1. lica jednine. Značenje: Biblijski semitizam koji naglašava osobno, neposredno i opipljivo iskustvo svjedoka koji više ne živi samo od obećanja, nego od gledanja.
4. to spasenje tvoje Izvornik: τὸ σωτήριόν σου [to sōtērion sou] Gramatika: Poimeničeni pridjev srednjeg roda u akuzativu jednine s određenim članom i zamjenicom u genitivu izvora. Značenje: Za razliku od obične imenice za spasenje, ovaj oblik u Septuaginti i kod Luke označava utjelovljeno sredstvo i nositelja spasenja: spasenje ovdje nije apstraktan pojam, nego sama osoba djeteta Isusa.
Ovaj stih predstavlja središte Šimunovog hvalospjeva, poznatog kao 'Nunc dimittis' iz Lukina evanđelja (Lk 2,30), te stoji kao jedan od najljepših kristoloških i soterioloških iskaza u cijelom Novom zavjetu. Kroz jednostavne, ali iznimno duboke riječi, starac Šimun izriče nevjerojatnu istinu: vječno, transcendentalno Božje spasenje upravo je postalo objektivno vidljivo u prostoru i vremenu, smješteno pred ljudske oči u krhkom obličju malenog djeteta.
Najveća teološka snaga stiha leži u potpunoj personifikaciji samog pojma spasenja. Gledajući dijete Isusa u Hramu, Šimun prepoznaje da u Njemu Bog ne samo da djeluje, nego se i trajno daruje svijetu. Njegovo iščekivanje tu dolazi kraju jer točno u toj točki povijesti Božje proročko obećanje postaje vidljiva stvarnost koja donosi ultimativni, savršeni duhovni mir.