Luka 2,25 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I evo čovjek bijaše u Jeruzalemu kojemu ime Šimun i taj čovjek ovaj pravedan i pobožan iščekujući utjehu tog Izraela; i Duh bijaše Sveti na njemu."

1. I evo Izvornik: Καὶ ἰδοὺ [Kai idou] Gramatika: Veznik i pokazna uzvična čestica nastala iz glagolskog oblika za 'vidjeti'. Služi za iznenadno uvođenje novog lika ili važnog događaja u pripovijedanje. Značenje: Luka ovime oponaša stil starozavjetne povijesti spasenja (hebrejsko 've-hine'), signalizirajući čitatelju da na scenu stupa proročka osoba kroz koju Bog djeluje.

2. pravedan i pobožan Izvornik: δίκαιος καὶ εὐλαβὴς [dikaios kai eulabēs] Gramatika: Dva pridjeva u nominativu jednine muškog roda u službi imenskog predikata, pri čemu je pomoćni glagol 'bijaše' u grčkom ispušten radi sažetosti. Značenje: Prvi izraz ('dikaios') označava vanjsku i moralnu vjernost Zakonu pred Bogom i ljudima, dok drugi ('eulabēs', doslovno 'onaj koji dobro i oprezno prihvaća') opisuje unutarnje strahopoštovanje i pažljivu bogobojaznost karakterističnu za Lukin spis.

3. iščekujući Izvornik: προσδεχόμενος [prosdechomenos] Gramatika: Glagolski pridjev sadašnji (particip prezenta) u mediju, nominativ jednine muškog roda. Izražava trajno stanje i aktivno, osobno sudjelovanje subjekta u radnji koja se odvija usporedno s njegovim pravednim životom. Značenje: Opisuje budnu, ustrajnu nadu vjernog ostatka Izraela koji ne živi samo u prošlim obećanjima, nego svakodnevno gleda prema Božjem eshatološkom zahvatu.

4. utjehu tog Izraela Izvornik: παράκλησιν τοῦ Ἰσραήλ [paraklēsin tou Israēl] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda bez člana, praćena imenicom u genitivu jednine s određenim članom. Genitiv ovdje označava primatelja radnje (objektni genitiv) – utjehu namijenjenu Izraelu. Značenje: Izraz 'paraklēsis' (doslovno 'poziv k sebi radi pomoći, ohrabrenje, utjeha') sažima mesijansku nadu iz Knjige proroka Izaije (Iz 40,1: 'Tješite, tješite moj narod'). Dolazak Mesije shvaćen je kao konačno Božje tješenje njegova naroda.

5. Duh bijaše Sveti na njemu Izvornik: πνεῦμα ἦν ἅγιον ἐπ᾽ αὐτόν [pneuma ēn hagion ep᾽ auton] Gramatika: Imenica i pridjev u nominativu jednine srednjeg roda bez određenog člana, razdvojeni glagolom 'biti' u imperfektu (trajno stanje u prošlosti), dok prijedlog s akuzativom ('ep' auton') izražava silazak i počivanje sile na osobi. Značenje: Odsutnost člana stavlja naglasak na samu božansku narav i djelovanje Duha, a imperfekt 'bijaše' pokazuje da Šimun nije doživio samo trenutni proročki zanos, nego je trajno živio pod okriljem proročkog nadahnuća. Imena: - Jeruzalem [Ἰερουσαλὴμ (heb. יְרוּשָׁלַיִם Yerushalayim) / Ierousalēm] (grad) Znači: utemeljenje mira Tvorba: Složeno zapadnosemitsko ime od korijena 'y-r-w' (utemeljiti, postaviti temelj) i božanskog imena ili imenice 'Shalem' (mir, cijelost).

- Šimun [Συμεὼν (heb. שִׁמְעוֹן Shim'on) / Sumeōn] (osoba) Znači: onaj koji čuje / uslišanje Tvorba: Potječe od hebrejskog glagola 'shama' (čuti, poslušati), označavajući da je Bog čuo molitvu.

- Izrael [Ἰσραήλ (heb. יִשְׂרָאֵל Yisra'el) / Israēl] (narod) Znači: Bog se bori / neka Bog vlada Tvorba: Složeno od glagola 'sarah' (boriti se, ustrajati, vladati) i 'El' (Bog).

Ovaj stih (Luka 2,25) postavlja Šimuna kao savršen uzor vjernog starozavjetnog iščekivanja koje se upravo susreće s novozavjetnim ispunjenjem. Njegov karakter sažet je kroz dvije ključne vrline: bio je 'pravedan' (u ispravnom i pravednom odnosu prema Božjem zakonu) i 'pobožan' (u dubokom strahopoštovanju i posvećenosti Bogu). Upravo ta duhovna budnost i čistoća srca omogućili su mu da prepozna Mesiju u malenom djetetu.

Stih također snažno naglašava djelovanje Duha Svetoga. Šimunovo iščekivanje 'utjehe Izraela' nije bilo pasivno očajavanje, već aktivno duhovno stanje nadahnuto Duhom. Ono kulminira susretom sa samim Spasiteljem, spajajući drevna proročka obećanja utjehe s njihovim konačnim ostvarenjem u Isusu Kristu.