"Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir među ljudima dobre volje."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
"Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir među ljudima dobre volje."
I dogodi se, kad anđeli otiđoše od njih na Nebo, da pastiri govorahu jedan drugomu: "Prijeđimo dakle do Betlehema i vidimo taj događaj koji se zbio, koji nam obznani Gospodin."
I pohitjevši dođoše te pronađoše i Mariju i Josipa i dojenče gdje leži u jaslama.
A vidjevši, obznaniše riječ koja im bi rečena o tom Djetetu.
I svi koji čuše začudiše se onomu što im pastiri kazaše.
I pohitjevši dođoše te pronađoše i Mariju i Josipa i dojenče gdje leži u jaslama.
I dođoše brzo, i nađoše Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslima.
καὶ ἦλθαν σπεύσαντες καὶ ἀνεῦραν τήν τε Μαριὰμ καὶ τὸν Ἰωσὴφ καὶ τὸ βρέφος κείμενον ἐν τῇ φάτνῃ.
kai ēlthan speusantes kai aneuran tēn te Mariam kai ton Iōsēph kai to brephos keimenon en tēa phatnē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I dođoše požurivši i pronađoše i tu Mariju i tog Josipa i to dojenče ležeće u tim jaslama."
1. dođoše požurivši Izvornik: ἦλθαν σπεύσαντες [ēlthan speusantes] Gramatika: Glavni glagol u aoristu (ἦλθαν) praćen je priložnim participom aorista aktivnog u nominativu množine (σπεύσαντες) koji opisuje način na koji je radnja dolaska izvršena ('s žurbom', 'hitro'). Značenje: Žurba pastira odražava gorljivu poslušnost vjere i podsjeća na Marijinu žurbu kada je nakon navještenja pohitala u gorje k Elizabeti.
2. pronađoše Izvornik: ἀνεῦραν [aneuran] Gramatika: Složeni glagol u aoristu, 3. lice množine aktiva: prefiks ἀνά- uz glagol 'naći' (εὑρίσκω) daje nijansu pronalaženja nakon traženja ili raspitivanja. Značenje: Pokazuje da pastiri nisu imali točnu adresu, nego su na temelju anđelova znaka tražili po Betlehemu dok nisu pronašli obitelj.
3. i ... i ... i Izvornik: τε ... καὶ ... καὶ [te ... kai ... kai] Gramatika: Enklitička čestica τε u paru s veznikom καὶ ('i... i', 'kako... tako i') čvrsto povezuje Mariju i Josipa u jednu cjelinu, na koju se drugim veznikom καὶ nadovezuje dojenče. Značenje: Gramatička struktura najprije združuje roditelje kao čuvare otajstva, a zatim pogled usmjerava na dijete kao vrhunac i središte cijelog prizora.
4. to dojenče ležeće Izvornik: τὸ βρέφος κείμενον [to brephos keimenon] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu jednine s određenim članom (τὸ βρέφος - upravo ono dijete o kojem je anđeo govorio) i predikatnim participom prezenta srednjeg stanja (κείμενον) koji izriče zatečeno stanje. Značenje: Doslovno ponavljanje riječi iz anđelova navještaja ('dojenče koje leži u jaslama') potvrđuje da se Božja riječ u potpunosti podudara sa stvarnošću koju su pastiri ugledali. Imena: - Marija [Μαριὰμ (heb. מִרְיָם / aram. מַרְיָם) / Mariam] (osoba) Znači: uzvišena, ljubljena ili gorčina Tvorba: Grčki oblik prenosi semitsko ime Mirjam (Mariam). Točna etimologija nije posve pouzdana: najčešće se izvodi iz egipatskog korijena 'mry' (ljubljena) ili iz hebrejskih korijena za 'gorčinu' (marar), 'pobunu' (meri) ili 'uzvišenost' (rum).
- Josip [Ἰωσὴφ (heb. יוֹסֵף) / Iōsēph] (osoba) Znači: neka (Jahve) doda / umnoži Tvorba: Potječe od hebrejskog imena Yosef, što je glagolski oblik korijena 'jasaf' (יָסַף - dodati, uvećati, pridodati).
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (2:16) predstavlja ključni trenutak ispunjenja anđeoskog obećanja i vrhunac pastirske potrage. Reakcija pastira, jasno opisana riječima 'požurivši' i 'pronađoše' (nakon traženja), služi evanđelistu kao savršen model istinskog vjerničkog odaziva na Božju objavu – odaziva koji ne trpi odgodu, već je hitan, aktivan i ispunjen trajnim entuzijazmom.
Teološki gledano, prizor 'novorođenčeta ležećeg u jaslama' sažima samu srž otajstva Utjelovljenja donoseći snažan paradoks: božanska veličanstvenost očituje se kroz potpunu ljudsku krhkost. Jasle, mjesto namijenjeno prehrani životinja, postaju prijestolje Božjeg Sina. Time se naglašava da Božji plan spasenja ne započinje u središtima moći ni u carskim palačama, već na margini društva, u ekstremnom siromaštvu i poniznosti. Kristovim silaskom u takve uvjete Božja milost postaje pristupačna i bliska svakom čovjeku, a posebice onim najneznatnijima i odbačenima.