A vidjevši, obznaniše riječ koja im bi rečena o tom Djetetu.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A vidjevši, obznaniše riječ koja im bi rečena o tom Djetetu.
I svi koji čuše začudiše se onomu što im pastiri kazaše.
A Marija čuvaše sve ove riječi prebirući ih u srcu svojemu.
I vratiše se pastiri slaveći i hvaleći Boga za sve što čuše i vidješe, kao što im bijaše rečeno.
I kada se navrši osam dana da Ga obrežu, bi Mu nadjenuto Ime Isus, kojim Ga prozva anđeo prije nego što On bi začet u utrobi.
A Marija čuvaše sve ove riječi prebirući ih u srcu svojemu.
A Marija čuvaše sve riječi ove i slagaše ih u srcu svojemu.
Ἡ δὲ Μαριὰμ πάντα συνετήρει τὰ ῥήματα ταῦτα συμβάλλουσα ἐν τῇ καρδίᾳ αὐτῆς.
Hē de Mariam panta sunetērei ta rhēmata tauta sumballousa en tēa kardia autēs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ta pak Marija sve čuvaše te riječi ove slažući u tom srcu njezinu."
1. Ta pak Marija Izvornik: Ἡ δὲ Μαριὰμ [Hē de Mariam] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine ženskog roda uz osobno ime i česticu 'de' (pak, a). Čestica 'de' ovdje ima suprotnu (adverzativnu) nijansu kojom se Marijino držanje izdvaja i suprotstavlja prolaznom čuđenju ostalih slušatelja iz prethodnog stiha. Značenje: Nasuprot općem čuđenju mnoštva, evanđelist usmjerava pogled na Mariju kao uzor vjerničkog primanja Božje riječi u tišini i sabranosti.
2. čuvaše Izvornik: συνετήρει [sunetērei] Gramatika: Glagol u imperfektu aktiva, treće lice jednine. Za razliku od aorista u prethodnim stihovima koji označavaju jednokratne radnje, imperfekt ovdje izriče trajnu, neprekidnu i ponavljanu radnju u prošlosti; prefiks 'syn-' (zajedno) pojačava značenje brižljivog sabiranja i čuvanja. Značenje: Marija ne prima događaje samo površno, nego ih trajno pohranjuje u pamćenje i štiti od zaborava, poput dragocjenog blaga koje će s vremenom sve dublje razumijevati.
3. sve ... te riječi ove Izvornik: πάντα ... τὰ ῥήματα ταῦτα [panta ... ta rhēmata tauta] Gramatika: Akuzativ množine srednjeg roda u službi izravnog objekta. Riječ 'panta' (sve) odvojena je u grčkom redu riječi od imenice 'rhēmata' samim glagolom, čime je stavljen snažan naglasak na to da Marija nijedan detalj nije zanemarila. Značenje: Kao hebrejski pojam 'dabar', grčka riječ 'rhēma' ovdje obuhvaća i izgovorene riječi (anđeoske i pastirske) i same spasenjske događaje koji su se zbili.
4. slažući Izvornik: συμβάλλουσα [sumballousa] Gramatika: Glagolski pridjev radni (particip) prezenta u nominativu jednine ženskog roda, koji opisuje način na koji se odvija radnja glavnog glagola i s njom je istovremen. Doslovno znači 'bacati zajedno' (od 'syn' + 'ballō'), odnosno uspoređivati, povezivati i sastavljati dijelove u cjelinu. Značenje: Vjera traži razumijevanje: Marija u svojoj nutrini povezuje pojedinačne događaje — Gabrijelovo navještenje, rođenje u Betlehemu i svjedočanstvo pastira — kako bi u njima prepoznala jedinstveni Božji naum.
5. u tom srcu njezinu Izvornik: ἐν τῇ καρδίᾳ αὐτῆς [en tēa kardia autēs] Gramatika: Prijedlog 'en' s dativom jednine ženskog roda označava mjesto, a osobna zamjenica u genitivu izražava pripadnost. Značenje: U biblijskoj antropologiji srce nije samo sjedište osjećaja, nego središte cjelokupne osobe — razuma, volje, pamćenja i duhovnog rasuđivanja u kojem čovjek razgovara s Bogom. Imena: - Marija [Μαριάμ (heb. מִרְיָם Mirjam, aram. מַרְיָם Marjam) / Mariam] (osoba) Znači: uzvišena, voljena ili gorka Tvorba: Grčki nepromjenjivi oblik prenosi aramejsko i hebrejsko ime Mirjam (Mojsijeve sestre). Jezična etimologija nije posve sigurna: najčešće se izvodi iz egipatskog korijena 'mry' (voljena) ili semitskih korijena koji znače 'uzvišena' odnosno 'gorčina' (heb. marah).
Ovaj redak (Luka 2,19) izvanredno oslikava srž Marijine duhovnosti. Zadržavanje na glagolima trajnoga vida (συνετήρει i συμβάλλουσα) govori da Marijin odnos prema Božjem djelovanju nije bio puki trenutni entuzijazam, već dubok, trajan i aktivan intelektualno-duhovni proces u kojem ona povezuje otajstva pokušavajući proniknuti u dubinu Božjeg plana spašavanja. Teološki gledano, Luka na ovaj način Mariju postavlja kao prototip prvog i savršenog kršćanskog vjernika i učenika. Njezin stav osluškivanja, pohranjivanja i strpljivog unutarnjeg prebiranja Riječi (događaja i objave) predstavlja trajni biblijski ideal za svakog vjernika – slušati, pamtiti i sjedinjavati se s Božjom istinom u središtu svoga bića.