Početna ›

Luka 2,43 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I roditelji Njegovi iđahu svake godine u Jeruzalem o blagdanu Pashe.

I kada Mu bi dvanaest godina, uziđoše oni po običaju blagdana,

i kad navršiše dane te se vraćahu, ostade dječak Isus u Jeruzalemu, a roditelji Njegovi ne znadoše.

Misleći pak da je On u povorci, prijeđoše dan hoda te Ga tražahu među rodbinom i znancima.

I ne našavši Ga, vratiše se u Jeruzalem tražeći Ga.

Biblija

i kad navršiše dane te se vraćahu, ostade dječak Isus u Jeruzalemu, a roditelji Njegovi ne znadoše.

Daničić-Karadžić

I kad dane provedoše i oni se vratiše, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova;

Original

καὶ τελειωσάντων τὰς ἡμέρας ἐν τῷ ὑποστρέφειν αὐτοὺς ὑπέμεινεν Ἰησοῦς ὁ παῖς ἐν Ἰερουσαλήμ, καὶ οὐκ ἔγνωσαν οἱ γονεῖς Ἰωσὴφ καὶ ἡ μήτηρ αὐτοῦ.

Izgovor

kai teleiōsantōn tas hēmeras en tō hupostrephein autous hupemeinen Iēsous ho pais en Ierousalēm kai ouk egnōsan hoi goneis Iōsēph kai hē mētēr autou

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"i dovršivši dane, u vraćati se oni, ostade Isus dječak u Jeruzalemu, i ne spoznaše roditelji njegovi."

Analiza

1. dovršivši dane Izvornik: τελειωσάντων τὰς ἡμέρας [teleiōsantōn tas hēmeras] Gramatika: Particip aorista aktiva u genitivu množine (dio genitiva apsolutnog čiji se subjekt podrazumijeva iz prethodnog stiha) s direktnim objektom u akuzativu množine. Aoristni particip označava radnju koja je u potpunosti završena prije početka povratka. Značenje: Pashalni blagdan s Blagdanom beskvasnih kruhova trajao je ukupno sedam dana. Obitelj nije otišla ranije, nego je ostala do samog kraja propisanog slavlja.

2. u vraćati se oni Izvornik: ἐν τῷ ὑποστρέφειν αὐτοὺς [en tō hupostrephein autous] Gramatika: Prijedlog 'u' s poimeničenim infinitivom prezenta aktiva u dativu jednine i subjektom infinitiva u akuzativu množine. Ova tipična Lukina konstrukcija (preuzeta iz hebrejskog načina izražavanja) prevodi se vremenski: 'dok su se oni vraćali'. Značenje: Smješta Isusov ostanak u sam trenutak pokreta velike hodočasničke povorke prema kući, kada je zbog mnoštva ljudi bilo lako izgubiti pojedinca iz vida.

3. ostade Izvornik: ὑπέμεινεν [hupemeinen] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, složen od prijedloga 'pod/iza' i glagola 'ostati'. Označava svjesnu, zaokruženu odluku. Značenje: Riječ ne opisuje slučajno gubljenje djeteta u gužvi, nego namjeran ostanak u gradu dok su drugi otišli.

4. dječak Izvornik: ὁ παῖς [ho pais] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom, u apoziciji uz ime 'Isus'. Značenje: Luka u prethodnom poglavlju koristi izraz 'malo dijete' (paidion), a sada prelazi na riječ 'pais' (dječak, mladić), čime jezično označava Isusov prijelaz u zreliju dob u kojoj samostalno djeluje.

5. ne spoznaše Izvornik: οὐκ ἔγνωσαν [ouk egnōsan] Gramatika: Negacija za objektivne činjenice uz glagol u drugom aoristu indikativa aktiva, 3. lice množine. Značenje: Jednostavno konstatira da roditelji u trenutku polaska nisu bili svjesni njegova ostanka, što ih oslobađa krivnje za nemar i priprema objašnjenje u idućem stihu. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yešua / יְהוֹשֻׁעַ Yehošua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Yešua (skraćeno od Yehošua), složenog od teofornog elementa 'Yahu' (Jahve) i glagolskog korijena 'y-š-‘' (spasiti, izbaviti).

- Jeruzalem [Ἰερουσαλήμ (heb. יְרוּשָׁלַיִם Yerushalayim) / Ierousalēm] (grad) Znači: utemeljenje mira Tvorba: Semitsko ime najvjerojatnije složeno od zapadnosemitskog korijena 'yrw' (utemeljiti, položiti temelj) i imena božanstva Šalem ili imenice 'šalom' (mir, cjelovitost).

Zaključak

Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (2:43) služi kao ključna prekretnica koja po prvi put u narativu izravno otkriva Isusovu osobnu svijest o Njegovom božanskom identitetu i misiji. Dok se Njegovi zemaljski roditelji vraćaju uobičajenom životu nakon ispunjenja zakonskih propisa, Isus svjesno i namjerno ostaje u Jeruzalemu, središtu štovanja svoga nebeskog Oca.

Njegov ostanak bez znanja zemaljskih roditelja nije čin dječje neposlušnosti, već duboki teološki pokazatelj da Njegova poslušnost Bogu nadilazi zemaljske obiteljske veze. Roditeljsko neznanje služi kao snažan kontrast Isusovoj zrelosti i jasnoći vizije o vlastitoj svrsi, naglašavajući otajstvo Njegove osobe koje ni Njegovi najbliži još uvijek ne mogu u potpunosti shvatiti.