Početna ›

Luka 2,44 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
Luka 2,42

I kada Mu bi dvanaest godina, uziđoše oni po običaju blagdana,

Luka 2,43

i kad navršiše dane te se vraćahu, ostade dječak Isus u Jeruzalemu, a roditelji Njegovi ne znadoše.

Luka 2,44

Misleći pak da je On u povorci, prijeđoše dan hoda te Ga tražahu među rodbinom i znancima.

Luka 2,45

I ne našavši Ga, vratiše se u Jeruzalem tražeći Ga.

Luka 2,46

I dogodi se da Ga nakon tri dana nađoše u Hramu gdje sjedi usred učitelja, slušajući ih i ispitujući ih.

Biblija

Misleći pak da je On u povorci, prijeđoše dan hoda te Ga tražahu među rodbinom i znancima.

Daničić-Karadžić

Nego misleći da je s društvom, otidoše dan hoda, i stadoše ga tražiti po rodbini i po znancima.

Original

νομίσαντες δὲ αὐτὸν εἶναι ἐν τῇ συνοδίᾳ ἦλθον ἡμέρας ὁδὸν καὶ ἀνεζήτουν αὐτὸν ἐν τοῖς συγγενεῦσιν καὶ ἐν τοῖς γνωστοῖς.

Izgovor

nomisantes de auton einai en tēa sunodia ēlthon hēmeras hodon kai anezētoun auton en tois sungeneusin kai en tois gnōstois

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Smatravši pak njega biti u suputništvu, dođoše dana put i pretraživahu njega u srodnicima i znancima."

Analiza

1. Smatravši pak njega biti Izvornik: νομίσαντες δὲ αὐτὸν εἶναι [nomisantes de auton einai] Gramatika: Particip aorista aktiva u nominativu množine muškog roda uz veznik 'pak' (koji uvodi objašnjenje ili blagi pomak u radnji) i konstrukciju akuzativa s infinitivom prezenta ('njega biti', tj. 'da je on'). Značenje: Objašnjava zašto roditelji nisu odmah primijetili Isusovu odsutnost: pretpostavili su uobičajenu stvar za zajednička hodočašća, gdje su se djeca slobodno kretala unutar šire skupine.

2. u suputništvu Izvornik: ἐν τῇ συνοδίᾳ [en tēa sunodia] Gramatika: Prijedlog s imenicom u dativu jednine ženskog roda i određenim članom. Imenica je složenica od prijedloga 'syn' (skupa, zajedno) i imenice 'hodos' (put). Značenje: Riječ označava hodočasničku karavanu ili skupinu suputnika iz istoga kraja koji su radi sigurnosti i zajedništva putovali zajedno.

3. dana put Izvornik: ἡμέρας ὁδὸν [hēmeras hodon] Gramatika: Imenica 'dan' u genitivu jednine koji pobliže određuje mjeru, i imenica 'put' u akuzativu jednine ženskog roda (akuzativ prostornog ili vremenskog protezanja koji odgovara na pitanje 'koliko daleko?'). Značenje: Označava udaljenost koju karavana prijeđe u jednom danu hoda prije večernjeg utaborivanja, kada su se obitelji ponovno okupljale na noćenje i kada se tek moglo primijetiti da dječaka nema.

4. pretraživahu Izvornik: ἀνεζήτουν [anezētoun] Gramatika: Glagol u imperfektu indikativa aktiva, 3. lice množine, pojačan prijedlogom 'ana-' koji označava temeljito traženje redom, od jednog do drugog. Značenje: Imperfekt zorno prikazuje trajanje i rastuću tjeskobu: roditelji su išli od šatora do šatora, od skupine do skupine, uporno ga tražeći među svojima.

5. u srodnicima i znancima Izvornik: ἐν τοῖς συγγενεῦσιν καὶ τοῖς γνωστοῖς [en tois sungeneusin kai tois gnōstois] Gramatika: Prijedlog 'u/među' s dvama poimeničenim pridjevima u dativu množine muškog roda, svaki sa svojim određenim članom. Značenje: Ponavljanje člana razdvaja dvije skupine unutar karavane: širu obitelj po krvi (rodbinu) te prijatelje i susjede iz Nazareta i okolice.

Zaključak

Ovaj stih (Lk 2,44) vjerno oslikava ljudsku dimenziju Svete obitelji, kao i krhkost pukih ljudskih pretpostavki. Marija i Josip, oslanjajući se na osjećaj sigurnosti koji im je pružala zajednica hodočasnika ('synodia'), pogrešno su pretpostavili da je Isus s njima. Njihov odlazak na 'dan hoda' prije nego što su uopće shvatili Njegovu odsutnost, simbolizira kako je lako u svakodnevnoj rutini i oslanjanju na masu izgubiti svjesnost o osobnoj Božjoj prisutnosti, te koliko daleko čovjek može otići utemeljen na takvoj zabludi.

Uporna potraga ('anezētoun') koja je uslijedila ukazuje na prirodan ljudski instinkt da Boga prvo tražimo u svom poznatom okruženju, među obitelji i prijateljima. Međutim, Isus se nije nalazio među zemaljskim rođacima, već u Hramu. Time ovaj događaj služi kao snažna teološka poruka o primatu Isusovog božanskog poslanja i poziva vjernike na dublje traženje Boga, izvan okvira navika i isključivo ljudskih očekivanja.