Luka 2,4 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Uziđe pak i Josip od te Galileje iz grada Nazareta u tu Judeju u grad Davida koji naziva se Betlehem, zbog tog biti njega iz kuće i očinstva Davida,"

1. Uziđe pak i Izvornik: ἀνέβη δὲ καὶ [anebē de kai] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, označava cjelovito, pojedinačno putovanje nasuprot općem kretanju u imperfektu iz prethodnog stiha. Veznici prebacuju fokus s mnoštva na konkretnu osobu. Značenje: Glagol 'uzići' koristi se jer Betlehem i Judeja leže na gorskom području znatno višem od Galileje, ali u židovskoj predaji ujedno nosi i duhovni prizvuk uspona prema središtu obećanja.

2. od te Galileje iz grada Nazareta Izvornik: ἀπὸ τῆς Γαλιλαίας ἐκ πόλεως Ναζαρὲθ [apo tēs Galilaias ek poleōs Nazareth] Gramatika: Dva prijedloga s genitivom precizno razlučuju polazište: prvi označava odvajanje od šire pokrajine, a drugi izlazak izravno iz unutrašnjosti samoga grada. Značenje: Naglašava se skromno, rubno galilejsko polazište iz kojega Bog pokreće ispunjenje davnih mesijanskih proročanstava.

3. u grad Davida koji naziva se Betlehem Izvornik: εἰς πόλιν Δαυὶδ ἥτις καλεῖται Βηθλέεμ [eis polin Dauid hētis kaleitai Bēthleem] Gramatika: Prijedlog s akuzativom označava cilj kretanja, dok je vlastito ime nepromjenjivo u službi posvojnog genitiva. Odnosna zamjenica u nominativu jednine ženskog roda uvodi kvalitativno određenje uz prezent indikativa pasiva. Značenje: Za razliku od Staroga zavjeta gdje je 'Davidov grad' obično Jeruzalem, Luka tim izrazom naziva Betlehem kao mjesto Davidova rođenja (1 Sam 16), izravno aludirajući na Mihejevo proročanstvo o Mesiji (Mih 5,1).

4. zbog tog biti njega Izvornik: διὰ τὸ εἶναι αὐτὸν [dia to einai auton] Gramatika: Prijedlog s akuzativom srednjeg roda određenog člana i infinitivom prezenta tvori uzročnu poimeničenu konstrukciju, u kojoj zamjenica u akuzativu služi kao subjekt infinitiva. Značenje: Konstrukcija navodi pravni i rodoslovni razlog Josipova odlaska u Betlehem: njegovo podrijetlo nije slučajna pojedinost, nego temelj zakonskog prava kojim Isus baštini Davidovo prijestolje.

5. iz kuće i očinstva Davida Izvornik: ἐξ οἴκου καὶ πατριᾶς Δαυίδ [ex oikou kai patrias Dauid] Gramatika: Prijedlog s genitivom označava podrijetlo i pripadnost. Dvije imenice u genitivu jednine povezane su istim prijedlogom i dijele zajednički posvojni genitiv vlastitog imena na kraju. Značenje: Spoj 'kuće' (kraljevske dinastije) i 'očinstva' (šireg roda koji potječe od zajedničkog praoca) dvostruko potvrđuje da Josip pripada izravnoj Davidovoj lozi iz koje po obećanju dolazi Mesija. Imena: - Josip [Ἰωσήφ (heb. יוֹסֵף Yôsēp̄) / Iōsēph] (osoba) Znači: neka (Bog) doda / umnoži Tvorba: Potječe od hebrejskog glagola yasaph (dodati, uvećati) u jussivnom obliku; prema Post 30,24 pojam je povezan i s korijenom 'asaph (oduzeti sramotu).

- Galileja [Γαλιλαία (heb. הַגָּלִיל hag-Gālîl) / Galilaia] (pokrajina) Znači: krug, okrug, područje Tvorba: Grčki oblik hebrejske riječi galil (od korijena galal - kotrljati, zaokružiti); izvorno puni naziv glasio je Gelil ha-goyim ('Okrug naroda/pogana', Iz 8,23) zbog miješanog stanovništva na sjeveru Izraela.

- Nazaret [Ναζαρέθ (heb. נָצְרַת Nāṣəraṯ) / Nazareth] (grad) Znači: mladica, izdanak ili stražarnica Tvorba: Semitsko ime koje se najčešće izvodi od hebrejske imenice netser (נֵצֶר - mladica, izdanak, usp. Iz 11,1) ili od glagolskog korijena natsar (נָצַר - čuvati, stražariti).

- Judeja [Ἰουδαία (heb. יְהוּדָה Yəhûḏāh) / Ioudaia] (pokrajina) Znači: zemlja Judina (od: hvala, slavljenje) Tvorba: Grčko-rimski naziv za južnu pokrajinu Palestine, izveden iz imena plemena i kraljevstva Jude, što potječe od hebrejskog glagolskog korijena yadah (hvaliti, slaviti Jahvu, Post 29,35).

- David [Δαυίδ (heb. דָּוִד Dāwîḏ) / Dauid] (osoba) Znači: ljubljeni, miljenik Tvorba: Potječe od hebrejskog korijena dôd (דּוֹד), što znači ljubljeni ili voljeni (izvorno i stric).

- Betlehem [Βηθλέεμ (heb. בֵּית לֶחֶם Bêṯ Leḥem) / Bēthleem] (grad) Znači: kuća kruha Tvorba: Složeno hebrejsko ime sastavljeno od imenica bayit (בַּיִת - kuća, u konstruktnom stanju bêt) i lechem (לֶחֶם - kruh, hrana).

Ovaj stih iz Lukinog evanđelja (Lk 2,4) majstorski isprepliće povijesne okolnosti s dubokim teološkim istinama. Luka koristi povijesni događaj rimskog popisa stanovništva pod augustom Cezarom kako bi objasnio premještanje Isusovih zemaljskih roditelja iz perifernog i neznatnog Nazareta u Betlehem, grad s ogromnim mesijanskim značenjem. Time se naglašava suverenitet Boga koji upravlja povijesnim tokovima, pa i političkim odlukama poganskih vladara, kako bi ispunio svoja obećanja dana izraelskom narodu.

Teološki vrhunac stiha leži u snažnom naglašavanju poveznice s kraljem Davidom (grad Davidov, kuća i rod Davidov). Isticanjem da Josip pripada Davidovoj lozi te da zbog toga putuje u Betlehem, Luka utemeljuje Isusov mesijanski identitet. Iako Isus nije biološki Josipov sin, pravno posvojenje od strane Josipa osigurava Isusu zakonito pravo na kraljevsko Davidovo prijestolje. Time se ispunjavaju starozavjetna proročanstva (poput onog iz Miheja 5,1) da će obećani Mesija, pravi Pastir Izraela, doći iz Betlehema i Davidove linije.