A upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim, jer gospodar moj oduzima upravu od mene? Kopati ne mogu, prositi se stidim.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim, jer gospodar moj oduzima upravu od mene? Kopati ne mogu, prositi se stidim.
Znam što ću učiniti da me, kada budem smijenjen s uprave, prime u svoje domove.'
I pozva k sebi svakoga pojedinog od dužnika svojega gospodara pa govoraše prvomu: 'Koliko duguješ mojemu gospodaru?'
A on reče: 'Stotinu bata ulja.' A on mu reče: 'Uzmi svoj zapis pa sjedni i brzo napiši pedeset.'
Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko duguješ?' A on reče: 'Stotinu kora pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoj zapis i napiši osamdeset.'
I pozva k sebi svakoga pojedinog od dužnika svojega gospodara pa govoraše prvomu: 'Koliko duguješ mojemu gospodaru?'
I dozvavši redom dužnike gospodara svojega reče prvome: koliko si dužan gospodaru mojemu?
καὶ προσκαλεσάμενος ἕνα ἕκαστον τῶν χρεοφειλετῶν τοῦ κυρίου ἑαυτοῦ ἔλεγεν τῷ πρώτῳ· πόσον ὀφείλεις τῷ κυρίῳ μου;
kai proskalesamenos hena hekaston tōn chreopheiletōn tou kuriou he'autou elegen tō prōtō poson opheileis tō kuriō mou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I pozvavši k sebi jednoga svakoga od dužnika toga gospodara svojega samoga govoraše tomu prvomu: Koliko duguješ tomu gospodaru mojemu?"
1. pozvavši k sebi Izvornik: προσκαλεσάμενος [proskalesamenos] Gramatika: Particip aorista u mediju, nominativ jednine muškog roda. Aorist označava radnju koja prethodi govoru, a medij naglašava da ih upravitelj poziva k sebi i u vlastitom interesu. Značenje: Glagol označava službeno ili autoritativno pozivanje nekoga u vlastitu prisutnost. Upravitelj još uvijek koristi punu ovlast svojega položaja prije nego što mu bude oduzeta i prima dužnike pojedinačno, bez svjedoka.
2. jednoga svakoga Izvornik: ἕνα ἕκαστον [hena hekaston] Gramatika: Spoj glavnog broja i pridjeva u akuzativu jednine muškog roda kao izravni objekt participa. Doslovna udvojenost naglašava pojedinačni pristup svakoj osobi zasebno. Značenje: Pozivanje dužnika jednog po jednog omogućuje povjerljive pregovore i sprječava da jedni čuju kakve je uvjete dao drugima, čime sa svakim osobno sklapa odnos zahvalnosti.
3. od dužnika Izvornik: τῶν χρεοφειλετῶν [tōn chreopheiletōn] Gramatika: Imenica u partitivnom genitivu množine muškog roda s određenim članom. Označava cjelinu iz koje se izdvaja pojedinac. Značenje: Složenica od imenice 'dug' ili 'zajam' (χρέος) i 'dužnik' (ὀφειλέτης). U kontekstu velikih posjeda u Galileji i Judeji najčešće je riječ o zakupcima zemlje ili trgovcima na veliko koji gospodaru duguju ugovoreni dio uroda.
4. toga gospodara svojega samoga Izvornik: τοῦ κυρίου ἑαυτοῦ [tou kuriou he'autou] Gramatika: Imenica u posvojnom genitivu jednine s određenim članom i povratnom zamjenicom u genitivu. Povratna zamjenica čvrsto veže gospodara uz samog upravitelja. Značenje: Podsjeća čitatelja da dugovi kojima upravitelj raspolaže ne pripadaju njemu, nego njegovu gospodaru čiju imovinu i dalje upravlja dok službeno ne preda račun.
5. govoraše Izvornik: ἔλεγεν [elegen] Gramatika: Glagol u imperfektu aktiva, 3. lice jednine. Imperfekt u pripovijedanju uvodi živu scenu i otvara dijalog koji slijedi, naznačujući početak razgovora u nizu. Značenje: Nasuprot dovršenom pozivanju, nesvršeni oblik glagola usporava pripovijedanje i uvodi izravni govor kojim upravitelj provodi svoj netom smišljeni naum.
6. Koliko duguješ Izvornik: πόσον ὀφείλεις [poson opheileis] Gramatika: Upitna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda (za količinu ili mjeru) uz glagol u prezentu indikativa aktiva, 2. lice jednine. Prezent izražava trenutno, važeće stanje duga. Značenje: Pitanje nije postavljeno iz neznanja, jer upravitelj kod sebe drži zadužnice, nego kako bi dužnik sam naglas potvrdio puni iznos duga i time postao potpuno svjestan veličine otpisa koji će uslijediti.
Ovaj stih (iz Lukina evanđelja 16,5) predstavlja prijelomni trenutak u prispodobi o nepravednom, ali snalažljivom upravitelju. Našavši se pred sigurnim gubitkom posla i ugleda, upravitelj hitro i proračunato djeluje. Njegova odluka da dozove dužnike strogo nasamo ('jednog svakog') otkriva veliku lukavost – on stvara tajne, pojedinačne sporazume kroz neovlašteni otpis tuđeg duga, čime te ljude izravno zadužuje za trenutak kada ostane bez doma i sredstava za život.
Iako Isus ovom prispodobom nipošto ne opravdava krađu i nepoštenje, on likom upravitelja ilustrira važnost domišljatosti. Glavna poruka stiha i šire prispodobe jest poziv 'sinovima svjetlosti' (vjernicima) da budu jednako tako mudri, hitri i proaktivni u korištenju prolaznih, materijalnih dobara ('nepravednog bogatstva') kako bi stekli vječna prijateljstva i osigurali svoju budućnost u nebeskim stanovima.