I pozva k sebi svakoga pojedinog od dužnika svojega gospodara pa govoraše prvomu: 'Koliko duguješ mojemu gospodaru?'
I pozva k sebi svakoga pojedinog od dužnika svojega gospodara pa govoraše prvomu: 'Koliko duguješ mojemu gospodaru?'
A on reče: 'Stotinu bata ulja.' A on mu reče: 'Uzmi svoj zapis pa sjedni i brzo napiši pedeset.'
Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko duguješ?' A on reče: 'Stotinu kora pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoj zapis i napiši osamdeset.'
I pohvali gospodar nepravednoga upravitelja što razborito učini, jer su sinovi ovoga vijeka prema svojemu naraštaju razboritiji od sinova svjetla.
I Ja vam kažem: načinite sebi prijatelje nepravednim bogatstvom da vas, kada ono uzmanjka, prime u vječne šatore.
Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko duguješ?' A on reče: 'Stotinu kora pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoj zapis i napiši osamdeset.'
A potom reče drugome: a ti koliko si dužan? A on reče: sto oka pšenice. I reče mu: uzmi pismo svoje i napiši osamdeset.
ἔπειτα ἑτέρῳ εἶπεν· σὺ δὲ πόσον ὀφείλεις; ὁ δὲ εἶπεν· ἑκατὸν κόρους σίτου. καὶ λέγει αὐτῷ· δέξαι σου τὰ γράμματα καὶ γράψον ὀγδοήκοντα.
epeita heterō eipen su de poson opheileis ho de eipen hekaton korous sitou kai legei autō dexai sou ta grammata kai grapson ogdoēkonta
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zatim drugomu reče: A ti koliko duguješ? A onaj reče: Stotinu kora pšenice. Govori njemu: Primi svoje te zapise i napiši osamdeset."
1. Zatim drugomu reče Izvornik: ἔπειτα ἑτέρῳ εἶπεν [epeita heterō eipen] Gramatika: Vremenski prilog uz pridjev u dativu jednine muškog roda (neizravni objekt) i glagol u aoristu aktiva, 3. lice jednine. Značenje: Zamjenički pridjev ἕτερος ('drugi', često s nijansom 'drukčiji') uvodi novog dužnika s drukčijom vrstom robe i drukčijim omjerom otpisa, čime prispodoba dobiva puninu na dvama svjedocima odnosno primjerima.
2. A ti koliko duguješ Izvornik: σὺ δὲ πόσον ὀφείλεις [su de poson opheileis] Gramatika: Osobna zamjenica u nominativu jednine na prvom mjestu u rečenici uz česticu δέ. Budući da glagol u 2. licu već sadrži subjekt, izričito navođenje zamjenice σὺ snažno naglašava promjenu sugovornika ('A ti — koliko ti duguješ?'). Značenje: Izravnim, naglašenim obraćanjem upravitelj zadržava inicijativu i svakog pojedinog dužnika stavlja u osobni odnos sa sobom.
3. Stotinu kora pšenice Izvornik: ἑκατὸν κόρους σίτου [hekaton korous sitou] Gramatika: Glavni nepromjenjivi broj, imenica u akuzativu množine muškog roda i imenica u genitivu jednine muškog roda (genitiv tvari/sadržaja). Značenje: Kor (grč. κόρος, od heb. כֹּר kor) najveća je hebrejska mjera za suhu tvar, jednaka deset efa ili oko 360 do 390 litara. Stotinu kora pšenice iznosi više od 36.000 litara (oko 25 do 30 tona žita), što je urod s više od četrdeset hektara zemlje i vrijednost od oko dvije i pol tisuće denara.
4. Govori njemu Izvornik: λέγει αὐτῷ [legei autō] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktiva, 3. lice jednine, uz osobnu zamjenicu u dativu jednine muškog roda. Prijelaz iz aorista (εἶπεν) u povijesni prezent (λέγει) oživljava prizor i ubrzava završetak dijaloga. Značenje: U drugom razgovoru izostavljeni su detalji 'sjevši brzo', a povijesni prezent čini upraviteljevu odluku još neposrednijom i sigurnijom.
5. osamdeset Izvornik: ὀγδοήκοντα [ogdoēkonta] Gramatika: Glavni nepromjenjivi broj u funkciji izravnog objekta glagola 'napiši'. Značenje: Premda je postotak otpisa manji nego kod ulja (dvadeset posto umjesto pedeset), zbog goleme vrijednosti stotinu kora pšenice otpis od dvadeset kora u novčanoj protuvrijednosti iznosi oko pet stotina denara — gotovo identično iznosu oproštenom prvom dužniku.
Ovaj stih iz prispodobe o nepravednom upravitelju (Luka 16,7) prikazuje kulminaciju upraviteljevog lukavog plana. Suočen s gubitkom posla, on koristi preostalo vrijeme i ovlasti kako bi krivotvorio zadužnice gospodarevih dužnika. Umanjenjem njihovog ogromnog duga, on ih zadužuje i osigurava si utočište i prijatelje za vrijeme kada ostane bez posla. Pšenica iz ovog stiha predstavlja ogromno bogatstvo, a popust koji upravitelj daje astronomski je velik, što mu garantira naklonost dužnika.
Teološka poruka nije odobravanje nepoštenja, već poziv Isusovim sljedbenicima ('sinovima svjetlosti') na sličnu odlučnost, hitnost i pronicljivost u korištenju materijalnih dobara za stjecanje vječnih prijateljstava i služenje Bogu. Kao što se upravitelj pametno pobrinuo za svoju zemaljsku budućnost žrtvujući trenutnu imovinu koja mu ionako izmiče, tako i vjernici trebaju mudro raspolagati prolaznim zemaljskim dobrima ulažući ih u vječnost i nebesko kraljevstvo.