Početna ›

Luka 9,18 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
Luka 9,16

A On uze onih pet kruhova i dvije ribe, pogleda gore u Nebo, blagoslovi ih i razlomi te davaše učenicima da stave pred mnoštvo.

Luka 9,17

I jedoše i nasitiše se svi; i bi podignuto onoga što im preteče dvanaest košara ulomaka.

Luka 9,18

I dogodi se, dok On nasamo moljaše, bijahu s Njim učenici; i On ih upita govoreći: "Što govori mnoštvo, tko sam Ja?"

Luka 9,19

A oni odgovoriše i rekoše: "Ivan Krstitelj; drugi pak: Ilija; a drugi da je ustao neki od drevnih proroka."

Luka 9,20

A On im reče: "A vi, što vi govorite, tko sam Ja?" Petar pak odgovori i reče: "Krist Božji."

Biblija

I dogodi se, dok On nasamo moljaše, bijahu s Njim učenici; i On ih upita govoreći: "Što govori mnoštvo, tko sam Ja?"

Daničić-Karadžić

I kad se jedanput moljaše Bogu nasamo, s njim bijahu učenici, i zapita ih govoreći: ko govore ljudi da sam ja?

Original

Καὶ ἐγένετο ἐν τῷ εἶναι αὐτὸν προσευχόμενον κατὰ μόνας συνῆσαν αὐτῷ οἱ μαθηταί, καὶ ἐπηρώτησεν αὐτοὺς λέγων· τίνα με λέγουσιν οἱ ὄχλοι εἶναι;

Izgovor

Kai egeneto en tō einai auton proseuchomenon kata monas sunēsan autō hoi mathētai kai epērōtēsen autous legōn tina me legousin hoi ochloi einai

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I dogodi se u tome biti njega moleći se na samo bijahu s njim ti učenici, i upita ih govoreći: koga me govore ti mnoštva biti?"

Analiza

1. u tome biti njega moleći se Izvornik: ἐν τῷ εἶναι αὐτὸν προσευχόμενον [en tō einai auton proseuchomenon] Gramatika: Prijedložna konstrukcija s određenim članom u dativu, infinitivom prezenta i akuzativom subjekta ('njega'), praćena participom prezenta medija/pasiva (perifrastični izraz). Označava trajnu radnju u prošlosti tijekom koje se zbiva glavna radnja ('dok je on bio u molitvi'). Značenje: Luka redovito prikazuje Isusa u molitvi prije ključnih prekretnica njegova poslanja; spoznaja o njegovom mesijanskom identitetu rađa se iz njegova intimnog zajedništva s Ocem.

2. na samo Izvornik: κατὰ μόνας [kata monas] Gramatika: Prijedložni izraz s akuzativom množine ženskog roda pridjeva 'monos' (sam, jedini). Riječ je o ustaljenom grčkom idiomu u kojem se podrazumijeva ispuštena imenica (npr. 'chōras' - mjesta ili 'hodous' - putove). Značenje: Označava povlačenje u osamu, daleko od buke mnoštva, ali uz tihu prisutnost učenika koji su pozvani dijeliti prostor Isusove sabranosti.

3. bijahu s Izvornik: συνῆσαν [sunēsan] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Imperfekt naglašava trajnu, neprekinutu prisutnost i pratnju u prošlosti. Značenje: Biti učenik u prvome redu znači 'biti s Njim' – ostati u njegovoj blizini, čak i u trenucima njegove tihe molitve.

4. upita Izvornik: ἐπηρώτησεν [epērōtēsen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Izražava trenutak u kojem Isus prekida šutnju i postavlja usmjereno pitanje. Značenje: Isus sam preuzima inicijativu kako bi učenike od vanjskih dojmova doveo do duboke osobne ispovijesti vjere.

5. koga me govore ti mnoštva biti Izvornik: τίνα με λέγουσιν οἱ ὄχλοι εἶναι [tina me legousin hoi ochloi einai] Gramatika: Konstrukcija dvostrukog akuzativa uz infinitiv prezenta ('einai' - biti): 'me' je subjekt infinitiva, a upitna zamjenica 'tina' (koga) je predikatni akuzativ. Glagol 'legousin' je u prezentu, čime se pita za trenutačno i rašireno mišljenje naroda. Značenje: Pitanje o Kristovu identitetu središnje je pitanje čitavog evanđelja; mišljenje 'mnoštva' predstavlja površnu, izvanjsku razinu prepoznavanja koja još ne prodire u otajstvo njegove osobe.

Zaključak

Ovaj stih (Luka 9,18) služi kao presudna prekretnica u Lukinom evanđelju, usmjeravajući narativ s Isusovih čudesnih djelovanja na otkrivanje njegovog stvarnog identiteta. Scena je pažljivo teološki konstruirana: Isusova molitva u osami (čest Lukin motiv) stvara svečanu, intimnu atmosferu u kojoj se nebeska stvarnost dodiruje sa zemaljskom, pripremajući teren za veliko otkrivenje.

Pitanje 'Koga mene mnoštva govore biti?' nije izraz Isusovog neznanja, već pedagoško oruđe. Tražeći od učenika da iznesu popularna mišljenja mase, Isus stvara kontrastnu pozadinu za ono što slijedi. To opće mišljenje naroda poslužit će kao odskočna daska za puno dublje, zahtjevnije i osobnije pitanje koje će usmjeriti samim učenicima, tražeći od njih osobnu ispovijest vjere.