I gle, čovjek iz mnoštva povika govoreći: "Učitelju, molim Te, pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac;
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I gle, čovjek iz mnoštva povika govoreći: "Učitelju, molim Te, pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac;
i gle, duh ga hvata te iznenada viče i trza ga s pjenom, i jedva odlazi od njega lomeći ga.
I zamolih učenike Tvoje da ga izagnaju, i ne mogoše."
A Isus odgovori i reče: "O naraštaju nevjerni i izopačeni, dokle ću biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo sina svojega."
A dok on još prilažaše, obori ga demon i strese grčevima. Zaprijeti pak Isus duhu nečistomu i izliječi dječaka te ga vrati ocu njegovu.
I zamolih učenike Tvoje da ga izagnaju, i ne mogoše."
I molih učenike tvoje da ga istjeraju, pa ne mogoše.
καὶ ἐδεήθην τῶν μαθητῶν σου ἵνα ἐκβάλωσιν αὐτό, καὶ οὐκ ἠδυνήθησαν.¶
kai edeēthēn tōn mathētōn sou ina ekbalōsin auto kai ouk ēdunēthēsan
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I zamolih te učenike tvoje da izbace ga, i ne mogoše."
1. zamolih Izvornik: ἐδεήθην [edeēthēn] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnog oblika s aktivnim značenjem (deponentni aorist), 1. lice jednine, koji upravlja imenicom u genitivu. Značenje: Isti glagol kojim se otac u 38. stihu u prezentu obraća Isusu ovdje stoji u prošlom vremenu (aoristu) za već završeni, neuspjeli pokušaj kod učenika.
2. da izbace ga Izvornik: ἵνα ἐκβάλωσιν αὐτό [ina ekbalōsin auto] Gramatika: Veznik namjere i sadržaja molbe praćen glagolom u konjunktivu aorista aktivnog, 3. lice množine, i zamjenicom u akuzativu jednine srednjeg roda (odnosi se na 'duh'). Značenje: Tehnički novozavjetni izraz za egzorcizam; aorist pokazuje da je otac tražio konačno i odlučno protjerivanje duha.
3. i ne mogoše Izvornik: καὶ οὐκ ἠδυνήθησαν [kai ouk ēdunēthēsan] Gramatika: Veznik, objektivna niječna čestica i glagol u aoristu pasivnog oblika s aktivnim značenjem, 3. lice množine. Značenje: Iako im je Isus ranije dao moć i vlast nad svim demonima (Lk 9,1), učenici doživljavaju potpunu nemoć jer tu darovanu vlast ne žive u živoj vjeri i ovisnosti o Njemu.
Ovaj stih (najvjerojatnije Lk 9,40) dramatično prikazuje očaj oca i neočekivani neuspjeh Isusovih najbližih sljedbenika. Kontrast između snažnog preklinjanja (deomai) i potpune nemoći (dynamai) učenika naglašava težinu situacije u kojoj su se našli dok je Isus bio odsutan na Gori preobraženja.
Teološki gledano, prizor služi kao oštra pouka o naravi duhovnog autoriteta. Iako je Isus učenicima prethodno dao vlast nad nečistim dusima, ovaj događaj pokazuje da se ta moć ne posjeduje magijski niti automatski. Njihova nemoć ukazuje na nedostatak oslanjanja na Boga kroz vjeru i molitvu, pripremajući teren za Isusovu intervenciju kojom dokazuje svoju potpunu i suverenu božansku moć.