i gle, duh ga hvata te iznenada viče i trza ga s pjenom, i jedva odlazi od njega lomeći ga.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i gle, duh ga hvata te iznenada viče i trza ga s pjenom, i jedva odlazi od njega lomeći ga.
I zamolih učenike Tvoje da ga izagnaju, i ne mogoše."
A Isus odgovori i reče: "O naraštaju nevjerni i izopačeni, dokle ću biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo sina svojega."
A dok on još prilažaše, obori ga demon i strese grčevima. Zaprijeti pak Isus duhu nečistomu i izliječi dječaka te ga vrati ocu njegovu.
I svi se zapanjahu nad Veličanstvom Božjim. A dok se svi čuđahu svemu što On činjaše, reče učenicima Svojim:
A Isus odgovori i reče: "O naraštaju nevjerni i izopačeni, dokle ću biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo sina svojega."
I odgovarajući Isus reče: o rode nevjerni i pokvareni! dokle ću biti s vama i trpljeti vas? Dovedi mi sina svojega amo:
Ἀποκριθεὶς δὲ ὁ Ἰησοῦς εἶπεν, ὦ γενεὰ ἄπιστος καὶ διεστραμμένη, ἕως πότε ἔσομαι πρὸς ὑμᾶς καὶ ἀνέξομαι ὑμῶν; προσάγαγε ὧδε τὸν υἱόν σου.
Apokritheis de ho Iēsous eipen ō genea apistos kai diestrammenē he'ōs pote esomai pros humas kai anexomai humōn prosagage hōde ton huion sou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovorivši pak Isus reče: O naraštaju nevjerni i izopačeni, do kada bit ću uz vas i podnosit ću vas? Dovedi ovamo sina svojega."
1. Odgovorivši pak Isus reče Izvornik: Ἀποκριθεὶς δὲ ὁ Ἰησοῦς εἶπεν [Apokritheis de ho Iēsous eipen] Gramatika: Particip aorista pasivnog u nominativu jednine muškog roda s deponentnim (aktivnim) značenjem prethodi glavnom glagolu u aoristu (3. lice jednine). Čestica δέ označava prijelaz i blagu suprotnost prema nemoći učenika spomenutoj u prethodnom stihu. Značenje: Tipičan biblijski semitizam kojim se uvodi svečani i mjerodavni odgovor. Isus preuzima inicijativu tamo gdje su njegovi učenici zakazali.
2. O naraštaju nevjerni i izopačeni Izvornik: ὦ γενεὰ ἄπιστος καὶ διεστραμμένη [ō genea apistos kai diestrammenē] Gramatika: Vokativ jednine ženskog roda uveden emotivnim uzvikom ὦ. Pridjev ἄπιστος (s negacijskim prefiksom alpha-privativum) stoji uz particip perfekta pasivnog διεστραμμένη, koji označava trajno stanje iskrivljenosti nastalo kao posljedica prijašnjeg odstupanja. Značenje: Izravna aluzija na Mojsijevu Pjesmu (Pnz 32,5; usp. Ps 95). Isus ne kori samo pojedince nego duhovno stanje cijelog suvremenog naraštaja koji, unatoč Božjim djelima, ostaje zatvoren u nevjeri i skrenut s pravog puta.
3. do kada bit ću uz vas i podnosit ću vas Izvornik: ἕως πότε ἔσομαι πρὸς ὑμᾶς καὶ ἀνέξομαι ὑμῶν [he'ōs pote esomai pros humas kai anexomai humōn] Gramatika: Dva glagola u futuru indikativa medija (1. lice jednine). Prijedlog πρός s akuzativom izražava živu prisutnost i okrenutost licem u lice, dok glagol ἀνέχομαι upravlja genitivom osobe koju se strpljivo trpi. Značenje: Retoričko pitanje prožeto proročkom tugom (usp. Br 14,27; Iz 46,4). Otkriva da je Isusovo zemaljsko vrijeme s ljudima ograničeno te da njegova prisutnost među nevjernima predstavlja oblik trpljenja i božanske strpljivosti.
4. Dovedi ovamo sina svojega Izvornik: προσάγαγε ὧδε τὸν υἱόν σου [prosagage hōde ton huion sou] Gramatika: Imperativ drugog aorista aktivnog u 2. licu jednine, koji izražava zapovijed za trenutačnu, konkretnu i cjelovitu radnju. Značenje: Unatoč opravdanom prijekoru zbog opće nevjere, Isus ne odbija očajnog oca. Zapovijed da se dijete dovede izravno k Njemu pokazuje da je sam Krist jedini pravi izvor spasenja i iscjeljenja. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשׁוּעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), tvorenog od teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih snažno dočarava dvostruku prirodu Isusovog odnosa prema čovječanstvu. S jedne strane, svjedočimo Njegovoj dubokoj, gotovo opipljivoj boli i frustraciji zbog ukorijenjene nevjere i duhovne izopačenosti Njegovog naraštaja. Njegov uzvik 'do kada' podsjeća na bolnu ljubav Boga Staroga zavjeta koji tuguje nad padom svoga naroda.
S druge strane, stih je trijumf milosti nad ljudskim neuspjehom. Iako su Njegovi učenici zakazali, a narod pokazao nedostatak vjere, Isus ne okreće leđa patnji. Njegova zapovijed 'dovedi ovamo sina tvoga' ultimativni je dokaz da božansko suosjećanje i autoritet imaju zadnju riječ, donoseći iscjeljenje tamo gdje je ljudska sposobnost potpuno podbacila.