Sazvavši pak Dvanaestoricu, dade im moć i ovlast nad svim demonima i da liječe bolesti,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Sazvavši pak Dvanaestoricu, dade im moć i ovlast nad svim demonima i da liječe bolesti,
i posla ih propovijedati Kraljevstvo Božje i iscjeljivati nemoćne,
i reče im: "Ništa ne uzimajte za put: ni štapa ni torbe ni kruha ni srebra, niti imajte po dvije tunike.
I u koju god kuću uđete, ondje ostajte i odande polazite.
I koji vas god ne prime, izlazeći iz onoga grada, otresajte prašinu s nogu svojih za svjedočanstvo protiv njih."
i reče im: "Ništa ne uzimajte za put: ni štapa ni torbe ni kruha ni srebra, niti imajte po dvije tunike.
I reče im: ništa ne uzimajte na put, ni štapa ni torbe ni hljeba ni novaca, niti po dvije haljine da imate.
καὶ εἶπεν πρὸς αὐτούς· μηδὲν αἴρετε εἰς τὴν ὁδόν· μήτε ῥάβδον μήτε πήραν μήτε ἄρτον μήτε ἀργύριον μήτε ἀνὰ δύο χιτῶνας ἔχειν.
kai eipen pros autous mēden airete eis tēn hodon mēte rhabdon mēte pēran mēte arton mēte argurion mēte ana duo chitōnas echein
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i reče prema njima: ništa uzimajte za onaj put: ni štap ni torbu ni kruh ni srebro ni po dvije tunike imati."
1. reče prema njima Izvornik: εἶπεν πρὸς αὐτούς [eipen pros autous] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, s prijedlogom 'pros' i akuzativom množine. Konstrukcija 'reći prema nekome' (umjesto običnog dativa) česta je Lukina stilska osobina. Značenje: Prijedlog 'pros' s akuzativom naglašava izravnu usmjerenost govora, licem u lice, čime se ističe važnost i osobna obvezatnost uputa koje slijede.
2. ništa uzimajte za onaj put Izvornik: μηδὲν αἴρετε εἰς τὴν ὁδόν [mēden airete eis tēn hodon] Gramatika: Niječna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda na samom početku rečenice radi naglaska, praćena imperativom prezenta aktiva (2. lice množine) i prijedložnim izrazom s akuzativom svrhe. Imperativ prezenta označava trajno pravilo ponašanja tijekom cijelog putovanja. Značenje: Glagol 'airō' ovdje znači podići i ponijeti sa sobom kao prtljagu. Stroga zabrana nošenja zaliha zahtijeva od učenika potpunu neovisnost o materijalnom osiguranju i bezuvjetno oslanjanje na Božju providnost.
3. ni štap ni torbu ni kruh ni srebro Izvornik: μήτε ῥάβδον μήτε πήραν μήτε ἄρτον μήτε ἀργύριον [mēte rhabdon mēte pēran mēte arton mēte argurion] Gramatika: Niz od četiri imenice u akuzativu jednine (bez člana), povezane peterostrukim niječnim veznikom 'mēte' (ni... ni...). Akuzativi pobliže razrađuju opću zamjenicu 'ništa' (mēden) i ovise o glagolu 'uzimajte'. Značenje: Nabrajanje obuhvaća sve osnovne potrepštine antičkog putnika: štap za obranu i oslonac, putnu kožnu torbu (često korištenu i kao prosjačku torbu putujućih filozofa), hranu i novac (doslovno: srebrnjak). Učenici ne smiju nalikovati ni na dobro opremljene trgovce ni na prosjake koji skupljaju zaradu.
4. ni po dvije tunike imati Izvornik: μήτε ἀνὰ δύο χιτῶνας ἔχειν [mēte ana duo chitōnas echein] Gramatika: Prijedlog 'ana' uz broj 'dva' ovdje ima distributivno značenje ('po dva svaki'). Rečenica prelazi iz izravnog imperativa u infinitiv prezenta aktiva ('echein' – imati), što je prijelaz u neizravni govor ovisan o uvodnom 'reče' (reče im... da nemaju). Značenje: Hiton (tunika) bila je donja haljina koja se nosila uz tijelo; posjedovanje dviju tunika (kao rezervne odjeće ili za dodatno utopljavanje noću) bio je znak udobnosti i opreza. Zabrana posjedovanja pričuvne odjeće podcrtava hitnost poslanja i radikalno siromaštvo vjesnika Kraljevstva.
Ovaj stih (Luka 9,3) predstavlja srž Isusovih uputa za poslanje Dvanaestorice apostola. Kroz stroge zabrane nošenja osnovnih putnih potrepština – štapa, torbe, zaliha hrane, novca i dodatne odjeće – Isus ne postavlja tek puka asketska pravila, već oblikuje temeljni stav radikalne ovisnosti o Božjoj providnosti. Misionari kraljevstva Božjega ne smiju se oslanjati na ljudske oblike sigurnosti (obrana, materijalne zalihe, bogatstvo), već su pozvani putovati neopterećeni, ranjivi i potpuno otvoreni za primanje gostoljubivosti od onih kojima su poslani.
Ovakav pristup ima dvostruku svrhu: prvo, oslobađa apostole od zemaljskih briga i tereta kako bi se u potpunosti posvetili naviještanju Radosne vijesti, a drugo, osigurava da je njihovo vidljivo siromaštvo snažno svjedočanstvo autentičnosti poruke o dobroti nebeskog Oca o kojem ovise. Ovim se stihom postavlja bezvremenski ideal za svako istinsko kršćansko poslanje – pokazujući da istinska moć evanđelja ne proizlazi iz materijalnih sredstava, ljudske organizacije i zemaljske sigurnosti, već isključivo iz pouzdanja u Boga i snage same poruke.