Odgovori pak Ivan i reče: "Učitelju, vidjesmo nekoga kako u Imenu Tvojemu izgoni demone i priječismo mu, jer ne ide s nama za Tobom."
A Isus mu reče: "Ne priječite; ta tko nije protiv vas, za vas je."
Dogodi se pak, kad se navršavahu dani uznesenja Njegova, i On utvrdi Lice Svoje da ide u Jeruzalem.
I posla glasnike pred Licem Svojim. I otišavši, uđoše u selo samarijansko da Mu priprave,
i ne primiše Ga, jer Lice Njegovo bijaše okrenuto na put u Jeruzalem.
Dogodi se pak, kad se navršavahu dani uznesenja Njegova, i On utvrdi Lice Svoje da ide u Jeruzalem.
A kad se navršiše dani uzeća njegova, on namjeri da ide pravo u Jerusalim.
Ἐγένετο δὲ ἐν τῷ συμπληροῦσθαι τὰς ἡμέρας τῆς ἀναλήμψεως αὐτοῦ καὶ αὐτὸς τὸ πρόσωπον αὐτοῦ ἐστήρισεν τοῦ πορεύεσθαι εἰς Ἰερουσαλήμ.
Egeneto de en tō sumplērousthai tas hēmeras tēs analēmpseōs autou kai autos to prosōpon autou estērisen tou poreuesthai eis Ierousalēm
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Dogodi se pak u tom ispunjavanju tih dana tog uznesenja njegova i on to lice utvrdi toga ići u Jeruzalem."
1. Dogodi se pak u tom ispunjavanju tih dana Izvornik: Ἐγένετο δὲ ἐν τῷ συμπληροῦσθαι τὰς ἡμέρας [Egeneto de en tō sumplērousthai tas hēmeras] Gramatika: Svečana biblijska konstrukcija (septuagintizam): aorist glagola 'postati/dogoditi se' uz prijedlog 'u' i poimeničeni infinitiv prezenta pasivnog s akuzativom subjekta ('dane'). Infinitiv prezenta ukazuje na proces primicanja kraju određenog razdoblja. Značenje: Ovom svečanom formulom započinje veliki 'Izvještaj o putovanju' u Jeruzalem (Lk 9,51 – 19,27). Glagol 'ispunjavati se' otkriva da se Isusov život ne odvija slučajno, nego prema točno određenom Božjem spasenjskom nacrtu.
2. tog uznesenja njegova Izvornik: τῆς ἀναλήμψεως αὐτοῦ [tēs analēmpseōs autou] Gramatika: Imenica u genitivu jednine ženskog roda s posvojnom zamjenicom. U cijelom Novom zavjetu ova se imenica pojavljuje samo na ovom mjestu. Značenje: Izvedena iz glagola koji znači 'uzeti gore, podići', ova riječ u židovskoj predaji označava uzimanje čovjeka k Bogu (poput Ilijina uznesenja u 2 Kr 2,11). Kod Luke ona u jednom izrazu obuhvaća cjelokupno vazmeno otajstvo kao jedinstveni prijelaz Ocu: Isusovu muku, smrt, uskrsnuće i uzašašće.
3. i on to lice utvrdi Izvornik: καὶ αὐτὸς τὸ πρόσωπον ἐστήρισεν [kai autos to prosōpon estērisen] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica u nominativu ('on sam') uz aorist aktivni glagola koji znači 'učvrstiti, fiksirati, nepokolebljivo postaviti' i akuzativ objekta. Riječ je o izrazitom semitizmu ('utvrditi lice'). Značenje: Hebrejski idiom 'utvrditi lice' označava neopozivu, hrabru odluku od koje nema odstupanja. Izravno podsjeća na Slugu Jahvina kod proroka Izaije koji kaže: 'Zato učinih lice svoje kao kremen' (Iz 50,7), pokazujući da Isus potpuno svjesno i slobodno kreće u susret svojoj muci.
4. toga ići u Jeruzalem Izvornik: τοῦ πορεύεσθαι εἰς Ἰερουσαλήμ [tou poreuesthai eis Ierousalēm] Gramatika: Poimeničeni infinitiv prezenta medijalnog/deponentnog u genitivu (genitiv člana uz infinitiv), koji ovdje izražava namjeru i svrhu utvrđivanja lica, uz prijedlog smjera 'u'. Značenje: Prezent infinitiva naglašava trajnost i postupnost samoga putovanja. Jeruzalem u Lukinoj teologiji nije samo zemljopisno odredište, nego središnje mjesto spasenjske povijesti u kojemu prorok mora postradati i biti proslavljen. Imena: - Jeruzalem [Ἰερουσαλήμ (heb. יְרוּשָׁלַיִם Yerushalayim) / Ierousalēm] (grad) Znači: Temelj mira / Grad mira Tvorba: Grčka transliteracija hebrejskog imena Yerushalayim, koje potječe od zapadnosemitskog korijena 'uru' ili 'yry' (utemeljiti, postaviti) i božanskog imena ili imenice 'Shalem / shalom' (mir, cjelovitost). U hrvatskom tekstu prenosi se tradicionalni oblik Jeruzalem.
Ovaj stih (Luka 9,51) predstavlja ključnu teološku i narativnu prekretnicu u Evanđelju po Luki. Završava Isusovo djelovanje u Galileji i započinje Njegov dugi, odlučni 'hod prema Jeruzalemu' (tzv. Lukin izvještaj o putovanju). Isus, potpuno svjestan božanskog plana (označenog 'ispunjavanjem dana'), slobodno i nepokolebljivo prihvaća svoju misiju koja će kulminirati Njegovom mukom, smrću, uskrsnućem i proslavom ('uznesenjem').
Teološki gledano, tekst snažno naglašava Isusov suverenitet i savršenu podložnost volji Očevoj. Njegov put u Jeruzalem nije tek geografsko putovanje, već duhovni hod prema konačnom ispunjenju Božjeg spasenjskog djela. Ovaj svečani trenutak ujedno služi kao poziv učenicima, ali i čitateljima, na promišljanje o vlastitoj odlučnosti i cijeni nasljedovanja Krista na Njegovom putu križa.