Luka 9,53 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"i ne primiše njega jer ono lice njegovo bijaše idući u Jeruzalem."

1. ne primiše Izvornik: οὐκ ἐδέξαντο [ouk edexanto] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa, treće lice množine, s objektivnom niječnom česticom. Srednji (medijalni) oblik naglašava osobnu uključenost i voljni izbor subjekta koji odbija iskazati gostoprimstvo. Značenje: U biblijskom svijetu gostoprimstvo je sveta dužnost, pa odbijanje primanja putnika predstavlja duboko vjersko i društveno neprijateljstvo. Samarijanci ne odbijaju Isusa zbog Njegove osobe, nego zbog Njegova cilja koji uključuje hramsko bogoslužje u Judeji.

2. ono lice njegovo Izvornik: τὸ πρόσωπον αὐτοῦ [to prosōpon autou] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu jednine s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu. Konstrukcija odražava semitski idiom u kojem 'lice' zastupa cijelu osobu, njezinu prisutnost i čvrstu namjeru. Značenje: Izraz se izravno nadovezuje na prethodni stih gdje je Isus 'učvrstio lice svoje' prema gradu svoje muke. Njegova je unutarnja odlučnost toliko očita da postaje vidljiva svima koji Ga susreću na putu.

3. bijaše idući Izvornik: ἦν πορευόμενον [ēn poreuomenon] Gramatika: Perifrastična konstrukcija sastavljena od imperfekta glagola 'biti' i participa prezenta u srednjem (medijalnom) stanju. Ovakav sklop snažno naglašava trajnost, usmjerenost i neprekinuto odvijanje radnje u prošlosti. Značenje: Isusovo putovanje nije običan prolazak kroz pokrajinu, nego trajno i nepokolebljivo hodočašće prema izvršenju Očeva plana spasenja. Čitavo Njegovo biće nezaustavljivo je usmjereno prema križu i uskrsnuću.

4. u Jeruzalem Izvornik: εἰς Ἰερουσαλήμ [eis Ierousalēm] Gramatika: Prijedlog s akuzativom koji označava kretanje prema cilju i konačnom odredištu. Ime grada je nepromjenjiva tuđica hebrejskog podrijetla koja u ovoj konstrukciji stoji u funkciji akuzativa. Značenje: Za Samarijance, koji su častili Boga na brdu Gerizimu, odlazak u judejsko središte značio je pristajanje uz raskolničko svetište. U Lukinu evanđelju ovaj grad je teološko središte u kojem se moraju ispuniti proroštva o Mesijinu stradanju i uznesenju. Imena: - Jeruzalem [Ἰερουσαλήμ (heb. יְרוּשָׁלַיִם Yərūšālāyim) / Ierousalēm] (grad) Znači: Temelj mira / Grad mira Tvorba: Potječe od zapadnosemitskog korijena 'yrw' (utemeljiti, položiti temelj) i božanskog imena ili imenice 'šalem' (mir, cijelost), što se u židovskoj predaji čita kao 'prebivalište mira'.

Ovaj stih (iz Lukinog evanđelja 9:53) oslikava duboko ukorijenjen povijesni i vjerski animozitet između Samarijanaca i Židova. Samarijanci Isusu odbijaju gostoprimstvo ne nužno zbog Njegovih učenja, već zato što je Njegovo odredište bio Jeruzalem, središte židovskog bogoštovlja (dok su Samarijanci smatrali da se Boga treba štovati na gori Gerizim).

Teološki, semitski izraz da mu 'lice bijaše iduće/usmjereno' snažno naglašava Isusovu nepokolebljivu odlučnost, hrabrost i poslušnost Očevoj volji. On je potpuno svjestan da Njegovo putovanje u Jeruzalem nije obično putovanje, već odlazak prema muci, križu, smrti i u konačnici uskrsnuću, čime ispunjava svoju mesijansku misiju otkupitelja.