I posla glasnike pred Licem Svojim. I otišavši, uđoše u selo samarijansko da Mu priprave,
I posla glasnike pred Licem Svojim. I otišavši, uđoše u selo samarijansko da Mu priprave,
i ne primiše Ga, jer Lice Njegovo bijaše okrenuto na put u Jeruzalem.
Vidjevši pak to, učenici Jakov i Ivan rekoše: "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka vatra siđe s Neba i uništi ih?"
A On se okrenu i prekori ih,
i odoše u drugo selo.
Vidjevši pak to, učenici Jakov i Ivan rekoše: "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka vatra siđe s Neba i uništi ih?"
A kad vidješe učenici njegovi Jakov i Jovan, rekoše: Gospode! hoćeš li da rečemo da oganj siđe s neba i da ih istrijebi kao i Ilija što učini?
ἰδόντες δὲ οἱ μαθηταὶ αὐτοῦ Ἰάκωβος καὶ Ἰωάννης εἶπαν· κύριε, θέλεις εἴπωμεν πῦρ καταβῆναι ἀπὸ τοῦ οὐρανοῦ καὶ ἀναλῶσαι αὐτούς ὡς καὶ Ἠλίας ἐποίησεν;
idontes de hoi mathētai autou Iakōbos kai Iōannēs eipan kurie theleis eipōmen pur katabēnai apo tou ouranou kai analōsai autous hōs kai Ēlias epoiēsen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Vidjevši pak oni učenici Jakov i Ivan rekoše: Gospodine, hoćeš rekli bismo vatra sići od onoga neba i uništiti njih"
1. Vidjevši pak Izvornik: ἰδόντες δὲ [idontes de] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu množine muškog roda uz prijelaznu česticu. Particip aorista izražava radnju koja prethodi glavnom glagolu ('rekoše') i označava trenutak uočavanja samarijanskog odbijanja. Značenje: Učenici reagiraju na vanjsku uvredu nanesenu njihovu Učitelju, gledajući situaciju ljudskim očima povrijeđene časti. Njihovo gledanje još uvijek ne prodire u dubinu Isusova poslanja, koje je put poniznosti, a ne prisile.
2. hoćeš rekli bismo Izvornik: θέλεις εἴπωμεν [theleis eipōmen] Gramatika: Prezent indikativa u drugom licu jednine nakon kojeg izravno, bez veznika, slijedi deliberativni konjunktiv aorista u prvom licu množine. Konjunktiv ovdje izražava pitanje o tome što treba učiniti ('hoćeš li da kažemo?'), dok aorist cilja na konkretnu, izvršnu zapovijed. Značenje: Iako traže Isusovo dopuštenje i oslovljavaju Ga kao Gospodina, učenici sebe vide kao posrednike božanske kazne. Vjeruju da im zajedništvo s Mesijom daje vlast izricanja sudbonosnih riječi kakve su izgovarali starozavjetni proroci.
3. vatra sići od onoga neba Izvornik: πῦρ καταβῆναι ἀπὸ τοῦ οὐρανοῦ [pur katabēnai apo tou ouranou] Gramatika: Akuzativ s infinitivom aorista aktivnog, gdje imenica 'vatra' u akuzativu služi kao subjekt infinitiva 'sići'. Prijedložni izraz s genitivom i određenim članom označava izvor i podrijetlo tog spuštanja. Značenje: Ovo je izravna aluzija na proroka Iliju koji je u istom tom samarijanskom kraju prizvao vatru s neba na vojnike kralja Ahazje (2 Kr 1,10-12). Ova gorljiva i osvetoljubiva narav razlog je zašto je Isus Jakova i Ivana prozvao 'Boanerges' – Sinovima groma (Mk 3,17).
4. i uništiti njih Izvornik: καὶ ἀναλῶσαι αὐτούς [kai analōsai autous] Gramatika: Infinitiv aorista aktivnog povezan veznikom s prethodnim infinitivom, uz osobnu zamjenicu u akuzativu množine kao izravni objekt. Aorist naglašava potpunost, trenutnost i nepovratnost traženog uništenja. Značenje: Glagol označava potpuno trošenje ili gutanje plamenom, što otkriva radikalnost učeničkog gnjeva. Oni žele trenutačni eshatološki sud nad nevjernicima, ne shvaćajući da je razdoblje Crkve i Isusova hoda vrijeme milosti i strpljivog poziva na obraćenje. Imena: - Jakov [Ἰάκωβος (heb. יַעֲקֹב Yaʿăqōḇ) / Iakōbos] (osoba) Znači: Onaj koji drži za petu / Neka Bog štiti Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena izvedenog iz imenice 'aqeb' (peta) ili glagolskog korijena 'aqab' (slijediti u stopu, istisnuti, ili u starim semitskim imenima: štititi). Tekst objašnjava: U Knjizi Postanka (Post 25,26; 27,36) ime se tumači time što je praotac pri rođenju držao brata Ezava za petu te ga kasnije istisnuo. Promjena imena: Zajedno s bratom Ivanom od Isusa dobiva nadimak Boanerges (Sinovi groma, Mk 3,17) zbog njihove nagle i gorljive naravi.
- Ivan [Ἰωάννης (heb. יוֹחָנָן Yōḥānān) / Iōannēs] (osoba) Znači: Jahve je milostiv / Jahve se smilovao Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena sastavljenog od skraćenog oblika Božjeg imena 'Jo-' (Jahve) i glagolskog korijena 'hanan' (biti milostiv, iskazati naklonost). Promjena imena: Zajedno s bratom Jakovom od Isusa dobiva nadimak Boanerges (Sinovi groma, Mk 3,17).
Ovaj stih iz Lukinog evanđelja (9:54) snažno ilustrira kontrast između naravi Kristovih učenika i prirode Njegovog poslanja. Jakov i Ivan, suočeni s neprijateljstvom Samarijanaca, reagiraju ljudskim gnjevom i traže trenutnu božansku odmazdu. Pritom se izravno pozivaju na starozavjetni presedan proroka Ilije (koji je prizvao vatru s neba), vjerujući da brane čast svog Učitelja, ali istovremeno pokazujući potpuno nerazumijevanje Njegovog karaktera i misije.
Teološki gledano, ovaj trenutak označava važnu poduku o razlici između Starog i Novog saveza. Dok Isusova kasnija reakcija u tekstu jasno ukorava braću, ovdje vidimo opasnost vjerskog fanatizma i osvetoljubivosti umotanih u plašt pobožnosti. Stih služi kao vječno upozorenje Crkvi da Božje kraljevstvo na zemlju ne dolazi putem sile, destrukcije i vatre osude, već kroz milosrđe, spasenje i strpljenje prema onima koji ga isprva odbacuju.