Jer tko god hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko god izgubi život svoj radi Mene, taj će ga spasiti.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Jer tko god hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko god izgubi život svoj radi Mene, taj će ga spasiti.
Ta što koristi čovjeku ako stekne sav svijet, a samoga sebe izgubi ili sebi naudi?
Jer tko se god postidi Mene i Mojih riječi, toga će se Sin Čovječji postidjeti kada dođe u Slavi Svojoj i Očevoj i svetih anđela.
A kažem vam uistinu: imaju neki od onih što ovdje stoje koji nipošto neće okusiti smrti dok ne vide Kraljevstvo Božje."
Dogodi se pak nakon tih riječi oko osam dana, uze On sa Sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru pomoliti se.
Jer tko se god postidi Mene i Mojih riječi, toga će se Sin Čovječji postidjeti kada dođe u Slavi Svojoj i Očevoj i svetih anđela.
Jer ko se postidi mene i mojijeh riječi njega će se sin čovječij postidjeti kad dođe u slavi svojoj i očinoj i svetijeh anđela.
ὃς γὰρ ἂν ἐπαισχυνθῇ με καὶ τοὺς ἐμοὺς λόγους, τοῦτον ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου ἐπαισχυνθήσεται ὅταν ἔλθῃ ἐν τῇ δόξῃ αὐτοῦ καὶ τοῦ πατρὸς καὶ τῶν ἁγίων ἀγγέλων.
hos gar an epaischunthēa me kai tous emous logous touton ho huios tou anthrōpou epaischunthēsetai hotan elthē en tēa doxē autou kai tou patros kai tōn hagiōn angelōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tko naime god postidi se mene i tih mojih riječi, ovoga taj Sin toga Čovjeka postidjet će se kada dođe u toj slavi njegovoj i toga Oca i tih svetih anđela."
1. Tko naime god postidi se Izvornik: ὃς γὰρ ἂν ἐπαισχυνθῇ [hos gar an epaischunthēa] Gramatika: Odnosna zamjenica u nominativu s uzročnim veznikom γὰρ i česticom ἂν, te glagol u konjunktivu aorista pasivnog oblika (s deponentnim, povratnim značenjem), 3. lice jednine. Sklop ὃς ἂν s konjunktivom aorista tvori opću uvjetnu rečenicu ('tko god bi se u nekom trenutku postidio'). Značenje: Postidjeti se Krista u svijetu koji ga odbacuje znači zatajiti vjernost njemu zbog straha od ljudskog prezira ili gubitka društvenog položaja.
2. mene i tih mojih riječi Izvornik: με καὶ τοὺς ἐμοὺς λόγους [me kai tous emous logous] Gramatika: Osobna zamjenica u akuzativu jednine i imenica u akuzativu množine s određenim članom i posvojnim pridjevom ἐμοὺς. Glagol 'postidjeti se' u grčkome ovdje upravlja izravnim objektom u akuzativu osobe i stvari. Značenje: Isusova osoba i njegove riječi čine nerazdvojivu cjelinu: nije moguće prihvatiti Krista, a istodobno se sramiti njegova zahtjevnog nauka o križu i odricanju.
3. ovoga taj Sin toga Čovjeka postidjet će se Izvornik: τοῦτον ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου ἐπαισχυνθήσεται [touton ho huios tou anthrōpou epaischunthēsetai] Gramatika: Pokazna zamjenica u akuzativu jednine izbačena na sam početak glavne surječnice radi snažnog isticanja ('upravo ovoga'), naslov u nominativu s određenim članovima i glagol u futuru, 3. lice jednine. Značenje: Naslov 'Sin Čovječji' upućuje na eshatološkog Suca iz Knjige proroka Daniela (Dn 7,13–14); po načelu božanske uzvratne pravde, zemaljski stav čovjeka prema Isusu izravno određuje Isusov pravorijek o čovjeku na konačnom sudu.
4. kada dođe Izvornik: ὅταν ἔλθῃ [hotan elthē] Gramatika: Vremensko-uvjetni veznik ὅταν (od ὅτε i ἂν) praćen konjunktivom aorista aktiva, 3. lice jednine. Ovaj sklop označava budući događaj čije je ostvarenje sigurno, iako mu točan trenutak nije unaprijed određen. Značenje: Govori o slavnom ponovnom dolasku (paruziji) kada će skriveno dostojanstvo poniženog Mesije postati očigledno čitavom stvorenju.
5. u toj slavi njegovoj i toga Oca i tih svetih anđela Izvornik: ἐν τῇ δόξῃ αὐτοῦ καὶ τοῦ πατρὸς καὶ τῶν ἁγίων ἀγγέλων [en tēa doxē autou kai tou patros kai tōn hagiōn angelōn] Gramatika: Prijedlog ἐν s imenicom u dativu jednine ženskog roda, na koju se vežu tri posvojna genitiva povezana veznikom καὶ: osobna zamjenica te dvije imenice s određenim članovima. Jedna jedina imenica 'slava' (δόξῃ) obuhvaća sva tri genitiva. Značenje: Trostruki izvor jedne te iste slave otkriva božansko dostojanstvo Sina Čovječjega: on posjeduje vlastitu slavu koja je ujedno slava Očeva, okružena nebeskom pratnjom svetih anđela.
Ovaj stih (Lk 9,26) predstavlja snažno eshatološko upozorenje i poziv na autentično kršćansko učeništvo. Isus uspostavlja neraskidivu vezu između trenutne vjernosti vjernika na zemlji i njegove konačne, vječne sudbine na sudu. Odnos koji osoba sada izgradi prema Isusu i Njegovom nauku izravno će odrediti Kristov stav prema toj osobi u trenutku Njegovog slavnog povratka.
Tekst duboko naglašava da vjera ne smije biti samo privatna, skrivena stvar, već zahtijeva hrabro, javno svjedočenje. Zajedničko spominjanje Sina, Oca i svetih anđela u završnom dijelu stiha dodatno pojačava kozmičku ozbiljnost, božanski autoritet Isusa Krista i apsolutnu pravednost Njegovog budućeg suda.