Govoraše pak svima: "Ako tko hoće ići za Mnom, neka se odrekne samoga sebe i neka uzima križ svoj svaki dan i neka Me slijedi.
Govoraše pak svima: "Ako tko hoće ići za Mnom, neka se odrekne samoga sebe i neka uzima križ svoj svaki dan i neka Me slijedi.
Jer tko god hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko god izgubi život svoj radi Mene, taj će ga spasiti.
Ta što koristi čovjeku ako stekne sav svijet, a samoga sebe izgubi ili sebi naudi?
Jer tko se god postidi Mene i Mojih riječi, toga će se Sin Čovječji postidjeti kada dođe u Slavi Svojoj i Očevoj i svetih anđela.
A kažem vam uistinu: imaju neki od onih što ovdje stoje koji nipošto neće okusiti smrti dok ne vide Kraljevstvo Božje."
Ta što koristi čovjeku ako stekne sav svijet, a samoga sebe izgubi ili sebi naudi?
Jer kakvu će korist imati čovjek ako sav svijet pridobije a sebe izgubi ili sebi naudi?
τί γὰρ ὠφελεῖται ἄνθρωπος κερδήσας τὸν κόσμον ὅλον ἑαυτὸν δὲ ἀπολέσας ἢ ζημιωθείς;
ti gar ōpheleitai anthrōpos kerdēsas ton kosmon holon he'auton de apolesas ē zēmiōtheis
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Što naime koristi se čovjek stekavši taj svijet čitav sebe pak izgubivši ili pretrpjevši štetu?"
1. Što naime koristi se Izvornik: τί γὰρ ὠφελεῖται [ti gar ōpheleitai] Gramatika: Upitna zamjenica u akuzativu srednjega roda, uzročni veznik γὰρ koji stih izravno povezuje s prethodnom tvrdnjom te glagol u prezentu pasiva, 3. lice jednine. Pasiv ovdje izražava primanje koristi ('biti okorišten', 'imati korist'), a prezent označava opće, trajno načelo. Značenje: Retoričko pitanje razotkriva prividnu računicu zemaljskoga uspjeha: nikakva izvanjska dobit ne može donijeti istinsku korist ako čovjek u konačnici strada u samome svom biću.
2. stekavši Izvornik: κερδήσας [kerdēsas] Gramatika: Particip aorista aktiva u nominativu jednine muškog roda. Kao priložni particip s uvjetnom nijansom ('ako bi stekao') označava radnju zamišljenu kao potpuno dovršenu u odnosu na glavno pitanje. Značenje: Glagol potječe iz trgovačkog i financijskog rječnika (dobitak, zarada) i ovdje do vrhunca dovodi sliku čovjeka koji svoj život promatra kroz prizmu posjedovanja i gomilanja.
3. taj svijet čitav Izvornik: τὸν κόσμον ὅλον [ton kosmon holon] Gramatika: Određeni član, imenica i pridjev u akuzativu jednine muškog roda kao izravni objekt participa. Smještaj pridjeva ὅλον ('čitav') iza imenice s članom (predikativni položaj) snažno naglašava cjelokupnost: 'svijet u svoj njegovoj cjelini'. Značenje: Pojam κόσμος ovdje označava sveukupnost zemaljskih dobara, moći, časti i bogatstva — sve ono što prolazni poredak može ponuditi kao vrhunski zgoditak.
4. sebe pak izgubivši Izvornik: ἑαυτὸν δὲ ἀπολέσας [he'auton de apolesas] Gramatika: Povratna zamjenica u akuzativu jednine na naglašenom prvom mjestu u izričaju, suprotni veznik δὲ te particip aorista aktiva. Zamjenica 'sebe' stoji u izravnoj protuteži 'čitavom svijetu'. Značenje: Dok Marko i Matej na ovome mjestu koriste riječ 'duša/život' (ψυχή), Luka rabi povratnu zamjenicu 'samoga sebe', čime naglašava gubitak cjelokupne osobnosti i vječnog postojanja.
5. ili pretrpjevši štetu Izvornik: ἢ ζημιωθείς [ē zēmiōtheis] Gramatika: Rastavni veznik i particip aorista pasiva u nominativu jednine muškog roda. Pasivni oblik označava da subjekt trpi kaznu, globu ili nenadoknadiv gubitak (s prednjom zamjenicom 'sebe' kao akuzativom obzira: pretrpjevši štetu na samome sebi). Značenje: I ovaj je izraz preuzet iz poslovnog i pravnog jezika kao suprotnost 'stjecanju dobiti' (κερδαίνω): čovjek koji misli da je sklopio posao života zapravo doživljava potpuni stečaj vlastitog bića pred Bogom.
Ovaj stih (Luka 9:25) predstavlja srž Isusova učenja o pravim vrijednostima, koristeći vokabular trgovine (dobitak, šteta, korist) kako bi oslikao duhovnu ekonomiju spasenja. Isus postavlja hipotetski scenarij najvećeg mogućeg materijalnog trijumfa – stjecanja cjelokupnog svijeta – te dokazuje njegovu potpunu besmislenost ukoliko je cijena za to vlastito biće, odnosno vječni život.
Poruka upozorava na opasnost idolopoklonstva i pohlepe. Gubitak samoga 'sebe' (svoje duše i vječne sudbine) nepopravljiv je i eshatološki konačan događaj koji apsolutno obezvređuje svaki prolazni, zemaljski dobitak. Na taj način Isus poziva sljedbenike na radikalnu promjenu prioriteta, ističući kako je duhovni identitet i odnos s Bogom neusporedivo važniji od svega stvorenog.