rekavši da Sin Čovječji treba mnogo pretrpjeti, i biti odbačen od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, i biti ubijen, i treći dan biti podignut.
rekavši da Sin Čovječji treba mnogo pretrpjeti, i biti odbačen od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, i biti ubijen, i treći dan biti podignut.
Govoraše pak svima: "Ako tko hoće ići za Mnom, neka se odrekne samoga sebe i neka uzima križ svoj svaki dan i neka Me slijedi.
Jer tko god hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko god izgubi život svoj radi Mene, taj će ga spasiti.
Ta što koristi čovjeku ako stekne sav svijet, a samoga sebe izgubi ili sebi naudi?
Jer tko se god postidi Mene i Mojih riječi, toga će se Sin Čovječji postidjeti kada dođe u Slavi Svojoj i Očevoj i svetih anđela.
Jer tko god hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko god izgubi život svoj radi Mene, taj će ga spasiti.
Jer ko hoće dušu svoju da sačuva, izgubiće je; a ko izgubi dušu svoju mene radi onaj će je sačuvati.
ὃς γὰρ ἂν θέλῃ τὴν ψυχὴν αὐτοῦ σῶσαι, ἀπολέσει αὐτήν· ὃς δ᾽ ἂν ἀπολέσῃ τὴν ψυχὴν αὐτοῦ ἕνεκεν ἐμοῦ, οὗτος σώσει αὐτήν.
hos gar an thelē tēn psuchēn autou sōsai apolesei autēn hos d᾽ an apolesē tēn psuchēn autou heneken emou houtos sōsei autēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tko jer god hoće dušu svoju spasiti, izgubit će nju; tko a god izgubi dušu svoju radi mene, ovaj spasit će nju."
1. Tko jer god hoće Izvornik: ὃς γὰρ ἂν θέλῃ [hos gar an thelē] Gramatika: Odnosna zamjenica u nominativu jednine, uzročna čestica 'gar' ('jer', 'naime') te modalna čestica 'an' s glagolom u konjunktivu prezenta aktivnog. Konstrukcija s 'an' i konjunktivom izražava opću, svevremensku pogodbu ('tko god bi htio'). Značenje: Čestica 'gar' povezuje ovaj stih s prethodnim kao obrazloženje zašto je nužno odreći se sebe, dok prezent 'thelē' označava trajnu životnu težnju i namjeru usmjerenu na samozaštitu.
2. dušu svoju spasiti Izvornik: τὴν ψυχὴν αὐτοῦ σῶσαι [tēn psuchēn autou sōsai] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda s određenim članom i posvojnim genitivom zamjenice te infinitiv aorista aktivnog. Značenje: Riječ 'psyche' (u semitskom duhu heb. 'nefeš') označava i zemaljski biološki život i cjelovitu ljudsku osobu pred vječnošću, na čemu počiva cijeli paradoks ove Isusove izreke.
3. izgubit će nju Izvornik: ἀπολέσει αὐτήν [apolesei autēn] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom, indikativ, 3. lice jednine, uz osobnu zamjenicu u akuzativu jednine ženskog roda. Značenje: Glagol označava i 'izgubiti' i 'upropastiti/uništiti': tko grčevito čuva svoj zemaljski život i sebične interese odbijajući križ, u konačnici (na Božjem sudu) upropastit će svoj istinski, vječni život.
4. tko a god izgubi Izvornik: ὃς δ᾽ ἂν ἀπολέσῃ [hos d᾽ an apolesē] Gramatika: Odnosna zamjenica sa suprotnom česticom 'de' i česticom 'an' uz konjunktiv aorista aktivnog. Za razliku od prezenta u prvom dijelu ('thelē' — trajna težnja), ovdje je aorist ('apolesē') koji označava konkretan, konačan čin gubitka života. Značenje: Označava stvarno predanje vlastitog života, bilo kroz mučeništvo bilo kroz potpuno odricanje od sebeljublja u konkretnim životnim odlukama.
5. radi mene Izvornik: ἕνεκεν ἐμοῦ [heneken emou] Gramatika: Prijedlog s naglašenim oblikom osobne zamjenice 1. lica jednine u genitivu ('emou'). Značenje: Ključna odrednica kršćanskog odricanja: spasonosna vrijednost nije u samom gubitku života ili asketizmu, nego u tome da se život polaže iz vjernosti i ljubavi prema osobi Isusa Krista.
6. ovaj spasit će nju Izvornik: οὗτος σώσει αὐτήν [houtos sōsei autēn] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu jednine muškog roda ('ovaj', 'upravo taj'), glagol u futuru aktivnom i osobna zamjenica u akuzativu jednine ženskog roda. Značenje: Ubacivanje naglašene pokazne zamjenice 'houtos' ('upravo taj') svečano potvrđuje paradoks kraljevstva Božjega: onaj tko pred svijetom izgleda kao gubitnik radi Krista, jedini je istinski spasitelj vlastitog života za vječnost.
Ovaj stih sadrži središnji kršćanski paradoks o učeništvu. Prirodni ljudski nagon u potpunosti je usmjeren na samoodržanje, stjecanje vlastite sigurnosti i čuvanje zemaljskog života (psihe). Međutim, Isus ovdje radikalno preokreće tu logiku, upozoravajući nas da život proživljen isključivo u samodostatnosti i sebičnosti neminovno vodi u potpunu propast i promašenost postojanja.
S druge strane, pravi, vječni život pronalazi se jedino u svjesnom odricanju vlastitih ambicija i predanju svoje volje radi višeg cilja. Tko preda svoj život izrijekom 'radi Krista' – gubeći tako iluziju ljudske samokontrole – zadobit će istinsko, eshatološko spasenje. Poruka stiha je da se smisao i punina života ne mogu na silu prisvojiti, već se primaju isključivo kao Božji dar kroz žrtvu i odano nasljedovanje Isusa.