A drugomu reče: "Slijedi Me!" On pak reče: "Gospodine, dopusti mi da najprije odem i ukopam oca svojega."
A drugomu reče: "Slijedi Me!" On pak reče: "Gospodine, dopusti mi da najprije odem i ukopam oca svojega."
A On mu reče: "Pusti mrtve neka ukopaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj Kraljevstvo Božje."
Reče pak i drugi: "Slijedit ću Te, Gospodine, ali dopusti mi najprije oprostiti se s ukućanima svojim."
A Isus mu reče: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za Kraljevstvo Božje."
Reče pak i drugi: "Slijedit ću Te, Gospodine, ali dopusti mi najprije oprostiti se s ukućanima svojim."
A drugi reče: Gospode! ja idem za tobom; ali dopusti mi najprije da idem da se oprostim s domašnjima svojijem.
Εἶπεν δὲ καὶ ἕτερος· ἀκολουθήσω σοι, κύριε· πρῶτον δὲ ἐπίτρεψόν μοι ἀποτάξασθαι τοῖς εἰς τὸν οἶκόν μου.
Eipen de kai heteros akolouthēsō soi kurie prōton de epitrepson moi apotaxasthai tois eis ton oikon mou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče pak i drugi: slijedit ću te, Gospodine; najprije pak dopusti mi oprostiti se s onima u onoj kući mojoj."
1. i drugi Izvornik: καὶ ἕτερος [kai heteros] Gramatika: Zamjenica 'heteros' u nominativu jednine muškog roda. Za razliku od riječi 'allos' (drugi iste vrste), 'heteros' označava drugoga po redu, ali često sugerira i određenu razliku u stavu ili okolnostima u odnosu na prethodnog sugovornika. Značenje: Uvodi trećeg potencijalnog učenika na putu prema Jeruzalemu. Njegova je molba naizgled skromnija i razumnija od prethodne dvojice, no otkriva istu unutarnju podijeljenost.
2. slijedit ću te Izvornik: ἀκολουθήσω σοι [akolouthēsō soi] Gramatika: Glagol u futuru aktiva, 1. lice jednine, praćen osobnom zamjenicom u dativu jednine. Futur ovdje izražava čvrstu namjeru i obećanje, ali ujedno odgađa sam čin nasljedovanja za budućnost, nakon što se ispuni postavljeni uvjet. Značenje: Glagol je tehnički novozavjetni izraz za učeništvo. Ovaj čovjek samoinicijativno nudi vjernost Isusu, ali istodobno sam sebi zadržava pravo određivanja trenutka i uvjeta pod kojima će to učeništvo započeti.
3. najprije pak dopusti mi Izvornik: πρῶτον δὲ ἐπίτρεψόν μοι [prōton de epitrepson moi] Gramatika: Prilog 'prōton' (najprije) uz blago suprotni veznik 'de' (pak, ali) te glagol u imperativu aorista aktiva, 2. lice jednine. Imperativ aorista ovdje ima ton uljudne molbe za jednokratno dopuštenje. Značenje: Riječ 'najprije' stvara izravnu napetost s nazivom 'Gospodine' koji je upravo izgovorio: ako je Isus doista Gospodin, ništa drugo ne može stajati 'najprije' ispred njegova poziva. Scena snažno podsjeća na Elizeja koji je od Ilije tražio dopuštenje da poljubi oca i majku prije nego što pođe za njim.
4. oprostiti se Izvornik: ἀποτάξασθαι [apotaxasthai] Gramatika: Infinitiv aorista u mediju. U aktivu ovaj glagol znači 'rasporediti' ili 'odrediti na zadatak', dok u mediju poprima povratno značenje 'odvojiti se od nekoga', 'riješiti svoje poslove s nekim', odnosno 'reći zbogom'. Značenje: U bliskoistočnoj kulturi oproštaj od obitelji nije tek kratak pozdrav, nego svečani obred koji uključuje gozbu, blagoslove i rješavanje obiteljskih obveza. Povratak u taj krug nosi stvarnu opasnost da obiteljske veze i nagovaranja pokolebaju odluku o polasku za Isusom.
5. s onima u onoj kući mojoj Izvornik: τοῖς εἰς τὸν οἶκόν μου [tois eis ton oikon mou] Gramatika: Određeni član u dativu množine muškog roda ('onima') u službi zamjenice, povezan s prijedlogom 'eis' (u, prema) i akuzativom 'ton oikon' (kuću). U koine grčkom prijedlog 'eis' s akuzativom ovdje stoji umjesto očekivanog 'en' s dativom za mirovanje, no ujedno zadržava nijansu kretanja jer se čovjek želi fizički vratiti u svoj dom. Značenje: 'Kuća' u biblijskom svijetu označava cijelo kućanstvo, obitelj, imanje i dotadašnji način života. Vraćanje 'u kuću' simbolizira povratak u sigurnost starog identiteta u trenutku kada poziv Kraljevstva traži radikalan iskorak naprijed.
Ovaj stih (Luka 9,61) slikovito prikazuje dramu podijeljenog srca i sukob prioriteta u životu vjernika. Kroz lik čovjeka koji izražava naizgled iskrenu spremnost na učeništvo, ali uz zadršku ("prvo pak dopusti mi..."), Isus nas uči da Kraljevstvo Božje ne podnosi odgode, polovična rješenja ni ljudska uvjetovanja. Zemaljske obveze, koliko god bile legitimne ili moralno opravdane unutar kulture, ne smiju stati na put radikalnom i bezuvjetnom odazivu na Kristov poziv.
Teološki, ovaj tekst naglašava apsolutni autoritet i superiornost Isusa Krista nad starozavjetnim prorocima. Dok je prorok Ilija dopustio Elizeju oproštaj s obitelji, Isusov poziv nosi eshatološku hitnost. Istinsko nasljedovanje Gospodina zahtijeva neopoziv prekid sa sigurnošću prošlosti i nepodijeljenu predanost, podsjećajući da oni koji "stave ruku na plug pa se obaziru natrag" nisu prikladni za Kraljevstvo Božje.