Početna ›

Luka 9,47 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Ali oni ne razumijevahu te riječi, i bijaše prekrivena od njih da je ne shvate; i bojahu se upitati Ga o toj riječi.

Uđe pak pomisao među njih: tko bi od njih bio najveći.

A Isus, znajući pomisao srca njihova, dohvati djetence, postavi ga pokraj Sebe,

i reče im: "Tko god primi ovo djetence u Ime Moje, Mene prima; i tko god Mene primi, prima Onoga Koji Me posla. Ta tko je najmanji među svima vama, taj je velik."

Odgovori pak Ivan i reče: "Učitelju, vidjesmo nekoga kako u Imenu Tvojemu izgoni demone i priječismo mu, jer ne ide s nama za Tobom."

Biblija

A Isus, znajući pomisao srca njihova, dohvati djetence, postavi ga pokraj Sebe,

Daničić-Karadžić

A Isus znajući pomisli srca njihovijeh uze dijete i metnu ga preda se,

Original

ὁ δὲ Ἰησοῦς εἰδὼς τὸν διαλογισμὸν τῆς καρδίας αὐτῶν, ἐπιλαβόμενος παιδίον ἔστησεν αὐτὸ παρ᾽ ἑαυτῷ

Izgovor

ho de Iēsous eidōs ton dialogismon tēs kardias autōn epilabomenos paidion estēsen auto par᾽ he'autō

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"A Isus, znajući pomisao srca njihova, dohvativši djetence postavi ga pokraj sebe"

Analiza

1. znajući Izvornik: εἰδὼς [eidōs] Gramatika: Particip perfekta aktiva u nominativu jednine muškog roda, s prezentskim značenjem. Označava trajnu, neposrednu i cjelovitu spoznaju koja prati radnju glavnog glagola. Značenje: Za razliku od učenika koji u stihu 45 'ne spoznavahu' njegovu riječ, Isus posjeduje božanski uvid koji prodire u najskrivenije ljudske namjere.

2. pomisao srca njihova Izvornik: τὸν διαλογισμὸν τῆς καρδίας αὐτῶν [ton dialogismon tēs kardias autōn] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine kao objekt spoznaje, određena genitivom pripadnosti ili izvora ('srca'). U biblijskom jeziku srce nije samo središte osjećaja nego i razuma, volje i moralnih odluka. Značenje: Otkriva da rasprava o prvenstvu nije bila tek površna prepirka, nego izraz dubokog nutarnjeg stava oholosti koji u Bibliji jedino Bog može prozreti (usp. 1 Sam 16,7).

3. dohvativši djetence Izvornik: ἐπιλαβόμενος παιδίον [epilabomenos paidion] Gramatika: Particip aorista medija u nominativu jednine muškog roda koji izražava radnju prethodnu glavnom glagolu, te umanjenica srednjeg roda u akuzativu bez člana. Medij naglašava osobno, zauzeto djelovanje subjekta. Značenje: Isus ne odgovara samo riječima nego proročkom gestom: uzima maleno dijete, koje u antičkom društvu nije imalo nikakav društveni status ni moć, kao živi znak Božjeg kraljevstva.

4. postavi ga pokraj sebe Izvornik: ἔστησεν αὐτὸ παρ᾽ ἑαυτῷ [estēsen auto par᾽ he'autō] Gramatika: Prijelazni glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, uz povratnu zamjenicu u dativu jednine s prijedlogom blizine. Dativ uz ovaj prijedlog označava neposrednu prisutnost i stajanje uz nekoga. Značenje: Smještanje djeteta neposredno uz sebe u antičkom svijetu označava dodjeljivanje počasnog mjesta; Isus se poistovjećuje s najmanjima i dodjeljuje im svoje vlastito dostojanstvo. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (Yeshua / Yehoshua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), tvorenog od teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).

Zaključak

Ovaj stih (Luka 9,47) zorno prikazuje Isusov sveznajući uvid u ljudsku nutrinu i Njegov suvereni, nenametljivi odgovor na sebičnu ljudsku ambiciju. Dok Njegovi učenici teže za moći, kontrolom i istaknutošću, Isus bez izgovorene riječi razotkriva njihove skrivene motive čitajući 'misao srca njihova'.

Njegov čin uzimanja neznatnog djeteta i postavljanja tik uz sebe predstavlja snažnu i radikalnu vizualnu propovijed o istinskoj naravi Božjeg kraljevstva. Isus u potpunosti preokreće ljudske mjerila vrijednosti pokazujući da istinska veličina ne leži u dominaciji i društvenom statusu, već u poniznosti, potpunoj ovisnosti i prihvaćanju onih najslabijih, s kojima se sâm Krist intimno poistovjećuje.