I vrativši se, apostoli Mu ispripovjediše sve što učiniše. I uzevši ih k Sebi, povuče se nasamo u grad zvani Betsaida.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I vrativši se, apostoli Mu ispripovjediše sve što učiniše. I uzevši ih k Sebi, povuče se nasamo u grad zvani Betsaida.
A mnoštva, saznavši, pođoše za Njim. I primivši ih, govoraše im o Kraljevstvu Božjemu, i one koji trebahu izlječenja iscjeljivaše.
A dan se poče naginjati. Pristupiše pak Dvanaestorica i rekoše Mu: "Otpusti mnoštvo da pođu u okolna sela i polja te odsjednu i nađu hranu, jer smo ovdje u pustom kraju."
A On im reče: "Podajte im vi jesti." Oni pak rekoše: "Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim ako mi pođemo i kupimo jela za sav ovaj narod."
Jer bijaše oko pet tisuća muževa. Reče pak učenicima Svojim: "Posjednite ih u skupine po pedesetak."
A dan se poče naginjati. Pristupiše pak Dvanaestorica i rekoše Mu: "Otpusti mnoštvo da pođu u okolna sela i polja te odsjednu i nađu hranu, jer smo ovdje u pustom kraju."
A dan stade naginjati. Tada pristupiše dvanaestorica i rekoše mu: otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i palanke, i nek nađu jela, jer smo ovdje u pustinji.
Ἡ δὲ ἡμέρα ἤρξατο κλίνειν. προσελθόντες δὲ οἱ δώδεκα εἶπαν αὐτῷ· ἀπόλυσον τὸν ὄχλον ἵνα πορευθέντες εἰς τὰς κύκλῳ κώμας καὶ τοὺς ἀγροὺς καταλύσωσιν καὶ εὕρωσιν ἐπισιτισμόν· ὅτι ὧδε ἐν ἐρήμῳ τόπῳ ἐσμέν.¶
Hē de hēmera ērxato klinein proselthontes de hoi dōdeka eipan autō apoluson ton ochlon ina poreuthentes eis tas kuklō kōmas kai tous agrous katalusōsin kai heurōsin episitismon hoti hōde en erēmō topō esmen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A dan poče naginjati. Pristupivši pak dvanaestorica rekoše njemu: otpusti mnoštvo da otišavši u okolna sela i polja odsjednu i nađu hranu; jer ovdje u pustom mjestu jesmo."
1. poče naginjati Izvornik: ἤρξατο κλίνειν [ērxato klinein] Gramatika: Glagol u aoristu medija indikativa, 3. lice jednine, praćen infinitivom prezenta aktiva. Značenje: Glagol 'klinō' doslovno znači prignuti se ili nagnuti; slikovit je to prikaz spuštanja sunca prema obzoru i dolaska kasnog poslijepodneva, što u pustom kraju stvara logističku krizu.
2. otpusti Izvornik: ἀπόλυσον [apoluson] Gramatika: Glagol u aoristu, aktivu, imperativu, 2. lice jednine: izriče zahtjev za trenutnom, konkretnom odlukom. Značenje: Ljudska logika učenika pred problemom gladi vidi jedino rješenje u raspuštanju zajednice kako bi se svatko pobrinuo sam za sebe, što je u snažnom kontrastu s onim što će Isus učiniti.
3. odsjednu Izvornik: καταλύσωσιν [katalusōsin] Gramatika: Glagol u aoristu, aktivu, konjunktivu, 3. lice množine, ovisan o namjernom vezniku 'hina' (da, kako bi). Značenje: Doslovno znači 'razriješiti' ili 'odriješiti' (zapregu, prtljagu ili pojas nakon puta), odakle dolazi značenje zaustavljanja radi noćenja i pronalaska prenoćišta.
4. hranu Izvornik: ἐπισιτισμόν [episitismon] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine muškog roda kao izravni objekt glagola 'nađu'. Značenje: Rijetka riječ u Novom zavjetu (pojavljuje se samo ovdje), izvedena iz 'sitos' (žito, hrana); u klasičnom grčkom označava opskrbu namirnicama i zalihama za put ili vojsku.
5. u pustom mjestu Izvornik: ἐν ἐρήμῳ τόπῳ [en erēmō topō] Gramatika: Prijedlog s pridjevom i imenicom u dativu jednine muškog roda bez određenog člana, što ističe kakvoću prostora. Značenje: Osim zemljopisne nenaseljenosti, 'pusto mjesto' snažno priziva starozavjetno iskustvo pustinje u kojoj je Izrael bio bez ljudskih izvora preživljavanja te je ovisio o daru kruha s neba.
Ovaj stih (Luka 9,12) dramatično postavlja pozornicu za jedno od najpoznatijih Isusovih čuda - umnažanje kruhova. Kontrastira se ljudska i božanska perspektiva: učenici, usredotočeni na zemaljske okvire, prepoznaju samo oskudicu lokacije ('pusto mjesto') i istek vremena ('dan poče naginjati'). Njihovo jedino rješenje je disperzija problema ('otpusti mnoštvo') i oslanjanje na ljudske resurse ('okolna sela').
Teološka poruka teksta naglašava da upravo tamo gdje ljudski resursi i logika prestaju (pustinja, kraj dana), započinje prostor za Božju providnost i čudo. Isus ne prihvaća raspuštanje ljudi u njihovoj potrebi, već koristi ovaj trenutak ljudske nemoći kako bi promijenio perspektivu učenika, učeći ih da se ne oslanjaju samo na naravna rješenja, već na Njegovu božansku skrb i prisutnost.